Planina Lička Plješivica

Svojim najljepšim dijelom smještena između 2Parka, druga najduža planina u Hrvatskoj velike bioraznolikosti očekuje vas u srcu GWT2P destinacije!

Planine i ljudi

Planine su oduvijek bile izvor divljenja i inspiracije za ljude, a pored te ljepote one nam pružaju još toliko toga, podsjetimo se stoga što češće na našu nedjeljivu povezanost s prirodom, na našu povezanost s planinama i na važne uloge koje imaju u životima nas ljudi diljem svijeta:

• osiguravaju najveći dio svjetske pitke vode 
• čuvaju 25% najbogatijih zona biološke raznolikosti na Zemlji
• na njima raste oko 23% svjetskih šuma
• pokrivaju oko 27% zemljine površine - i jednostavno su prelijepe.

Dođite po svoju dozu inspiracije, naučite bar malo o našem prekrasnom masivu, a zatim krenite na uživanje u ljepotama Ličke Plješivice i ostalih brdskih ljepotica u našoj destinaciji kao što su Medvjeđak (NP Plitvička jezera), Mrsinj (Korenica) i Ljutoč (NP Una).
Poveznica: Why Mountains matter

Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 11. prosinac za Međunarodni dan planina.

Lička Plješivica

Prekrasna i moćna, Lička Plješivica je kroz povijest bila znana kao najnepristupačnija u Hrvatskoj, prostire se od naselja Prijeboj na području Plitvica na sjeveru do prijevoja Kuk na jugu Hrvatske u dužini od 40 km, no sa svojim prirodnim nastavcima, Medvjeđakom na sjeveru te Kremenom i Poštakom na jugu, ovaj impresivan planinski lanac dostiže dužinu od preko 100 km i druga je najduža planina u Hrvatskoj, odmah iza Velebita (145 m). Prirodni dragulj koji imponira i svojom dužinom i visinom reljefno pripada zoni Vanjskih Dinarida i ima dinarsku orijentaciju SZ - JI (Poljak, 1996., str. 425).

Pogled na najviši vrh sjevernog dijela masiva iz pravca Nacionalnog parka Plitvička jezera

Kao i brojna mjesta širom svijeta i Lička Plješivica je više puta kroz povijest mijenjala naziv. Današnji naziv planine poznat je još od 16. stoljeća, a neki od naziva su bili i Gvozd kao i Vražji vrt (Hortus Diaboli). Sadašnje je ime prvi put spomenuo „mletački kartograf Forlanija 1560. g. i to u ikavskom obliku Plisva“, a danas su u upotrebi dvije verzije: Plješivica i Plješevica koje po etimologiji potječu od riječi plješiv,“ staro hrvatskog pridjeva koji znači ćelav ili gol“ (Poljak, 1996., str. 426), kao što su „goli“ vapnenački vrhovi Ličke Plješivice.

Prvi opis Plješivice dao je 1669. godine senjski biskup Sebastijan Glavinić, a prvu detaljnu kartu izradio je 1699. Pavao Ritter Vitezović, hrvatski književnik, povjesničar, jezikoslovac i nakladnik. Zbog njene iznimne prirodne raznolikosti i vrijednosti kroz povijest su je proučavali brojni istraživači:

• 1789. godine u svojoj knjizi „Oryctographia Carniolica“ opisuje ju francuski prirodoslovac, etnograf, kirurg i jedan od osnivača planinarenja - Balthasar Hacquet
• 1802. godine postaje čuvena u znanstvenim krugovima zahvaljujući botaničkim nalazima popraćenim sa slikama u boji (K. Schultz), koje su prikupili Pal Kitaibel (mađarski botaničar i kemičar) i Franz de Paula Adam von Waldstein (austrijski plemić, vojnik, prirodoslovac i istraživač) i objavili u djelu „Descriptiones et icones plantarum rariorum Hungariae“
• 1845. istražuje ju saski kralj Friedrich August II
• 1852. Josip Schlosser (hrvatski botaničar i zoolog) i suradnik Ljudevit Vukotinović objavljuju svoja istraživanja o Plješivici u poznatom i nenadmašnom djelu „Flora Croatica“
• 1863. istražuje ju Johann Zelebor, austrijski zoolog i prirodoslovac
• od 1894. godine duže ju istražuje mađarski botaničar Arpad von Degen
• 1896. istražuje ju jedan od prvaka istraživanja flore Like i Velebita, priznati hrvatski botaničar amater Ljudevit Rossi
• kroz 20. stoljeće duže ju istražuje hrvatski botaničar svjetskog ugleda, dr. Ivo Horvat (Poljak, 1996., str. 426).

Ovakvo znanstveno zanimanje za bogatu biološku raznolikost Ličke Plješivice najbolja je potvrda velike prirodne vrijednosti masiva koji u 21. stoljeću zaslužuje izaći iz duboke izolacije koja prijeti bogatoj prirodnoj baštini koju planina podupire. Našim zajedničkim zalaganjem i planine mogu dobiti primjerenu pažnju i skrb!

Sretne vijesti!

S neizmjernim osjećajem sreće ovdje bilježimo da je 2020. osnovana Javna ustanova za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije (LSŽ) koja djeluje pod nadzorom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske - Zavoda za zaštitu prirode i koja brine o tri (3) posebna rezervata, četiri (4) značajna krajobraza te tri (3) spomenika prirode LSŽ-e. Od njih se dva nalaze na području Ličke Plješivice: poseban rezervat Velika Plješivica – Drenovača i značajan krajobraz područje Bijeli Potoci – Kamensko.

Ono što je od neizmjerne važnosti su istraživačke aktivnosti koje su započele tijekom 2022. godine na području Ličke Plješivice i to „kartiranje i inventarizacija vaskularne flore na 25 različitih stanišnih tipova" (JU za zaštitu i očuvanje prirode LSŽ, 2022.) na području Ličke Plješivice i Ličkog Pounja. Dodatnih sedam (7) istraživačkih timova posvetilo se daljnjem istraživanju i to:

• "krajobraza, staništa i agrobioraznolikost (cijelo područje)
• speleologija (područje gdje ima speleoloških objekata)
• biospeleologija (područje gdje ima speleoloških objekata)
• botanika: mahovine i paprati (na 5 -10 tipskih lokaliteta)
• mikologija (na 5 – 10 tipskih lokaliteta)
• limnologija: makrozoobentos (područja Une Loskun i Štrbački buk, Lapačke bare, Bijeli Potoci-Kamensko, Ponor Korenički)
• i avertebrata (područje 5 – 10 tipskih lokaliteta)"(JU za zaštitu i očuvanje prirode LSŽ, 2022.)

Sve su ove aktivnosti dio opsežnog istraživanja i prikupljanja znanstvenih podataka koji će biti osnova za proglašenje područja Ličke Plješivice i Ličkog Pounja zaštićenim u odgovarajućoj kategoriji!! Bravo!!

Pa krenimo onda u našu šetnju i upoznavanje ove divne planine, može i putem naše glavne rekreativne staze koja se prostire po jednom od najimpresivnijih vapnenačkih platoa u Dinaridima - 15 km dugoj i do 3 km širokoj predgorskoj stepenici Ličke Plješivice, Unsko-koranskoj zaravni smještenoj na pola puta između naša 2Parka!!

Reljef

Prvotna izdizanja reljefa današnje Ličke Plješivice datiraju još iz oligo-miocenskog perioda (od prije oko 33,9 do 23 milijuna godina). Kasnijim tektonskim pokretima nastaju rasjedanja, a sadašnji reljef planine su pored naglašenih tektonskih pokreta u Zemljinoj unutrašnjosti oblikovali i razni vanjski, egzogeni tektonski procesi koji su karakteristični za krška područja (fluviokrški i padinski procesi, korozijski, periglacijalni kao i glacijalni procesi) (Dujmović, 1999., str. 24).

Plješivica je izuzetno zanimljiva i zbog svoje simetrije, naime nije najviša u svom središnjem dijelu, već na samom početku i kraju masiva, a svoju najvišu visinu planina doseže u vrhu Ozeblin na 1657 m.n.v. Tektonski najviši dijelovi vršnog hrpta linearno su izduženi u smjeru SZ-JI, a svoj današnji oblik dobili su zahvaljujući intenzivnom boranju i rasjedanju te dugotrajnim djelovanjem egzogenih (vanjskih) morfoloških procesa i sila (Dujmović, 1999., str. 24).

Sjeverni dio planine ima oštro izražen greben s istaknutim stjenovitim vrhovima i strmim padinama, a najveću visinu doseže u vrhu Gola Plješivica (1649 m) s kojim započinje vršni dio plješivičkog hrpta kojeg obilježavaju vrhovi Mala Plješivica (1576 m), Gredoviti vrh (1429) i Šuputov vrh (1403 m) (Dujmović, 1999., str. 21).

Gola Plješivica je goli kameni vrh vidljiv iz daljina, ljeti zbog boje vapnenca, a zimi zbog snijega. On je jedna od atrakcija naše destinacije jer se s ovog vrha pruža jedan od najljepših panoramskih pogleda u Republici Hrvatskoj. Uspon je iz pravca Korenice, a više o planinarenju možete pogledati pod Doživljaji i u našem kalendaru Događanja i aktivnosti! U blizini vas očekuje još jedna prirodna ljepota; neumoljivi egzogeni fluvijalni procesi zaslužni su za kreaciju jednog od najimpresivnijih vapnenačkih platoa u Dinaridima - Unsko-koranske zaravni na SI rubnom dijelu Ličke Plješivice.

Promjene ponovno nastaju u južnom dijelu od vrha Plješivički kamen (1616 m) gdje se glavni greben širi u visoravan koju karakteriziraju izdvojeni vrhovi i krivudave kose te korita i uvale s prekrasnim visinskim pašnjacima: Veliko i Malo Kamensko, Paljenica, Poljana i Karblovića korito (Poljak, 1996., str. 425).

Reljef Ličke Plješivice krasi i nekoliko povezanih grebena, kosa i izdvojenih vrhova koji se izdižu iznad gornje granice šume kao stjenoviti visovi te pet međusobno povezanih gorskih jedinica: skupina Gola Plješivica, skupina Trovrh, skupina Ozeblin, skupina Javornik, Orlovače i Brusnića te skupina Lopate i Tičeva (Dujmović, 1999., str. 21).

Južnije od Šuputovog vrha (1403 m), greben se postepeno spušta do klanca Škipine (1212 m), a od njega je greben Plješivice ponovo viši te doseže najveće visine u vrhovima Trovrh (1620 m) i Žestikovac (1333 m). Klanac Škipine poznat je po jednoj snažnoj atmosferskoj pojavi, ovdje je naime jedno od mjesta na Plješivici gdje slavna lička bura ima najsnažnije mahove (Dujmović, 1999., str. 21 i 28).

Geologija 

Impresivna geološka starost planine također ukazuje na njenu prirodnu vrijednost - najstarije naslage su trijaske starosti (od 245 do 202 milijuna godina stare) i nalazimo ih na uskom području Melinovečke drage u kampilskim naslagama iz perioda donjeg trijasa koje sadrže sive pločaste i laporovite vapnence te mjestimično i verfenske tamnosive škriljavce (Dujmović, 1999., str. 18).

Najviši vrh sjevernog dijela planine, robusni hrbat Gole Plješivice izgrađen je od svijetlih gromadastih vapnenaca čije naslage datiraju iz perioda gornje krede (od prije oko 70 milijuna godina); ti čvrsto povezani blokovi iznimne otpornosti izuzetno su bogati fosilima, posebno hipuritima (Dujmović, 1999., str. 18).

U samoj blizini Gole Plješivice, snažnim je i dugotrajnim geomorfološkim procesima odolio jedan masivan i otporniji dio inače mekih vapnenačkih stijena, izdužena stijena ili greben koji se naziva ostjenjak. Naš 50 metara visok ljepotan zove se Klanjalica (poznat i kao Lička kapa) i česta je “meta” zaljubljenika u prirodu i fotografiju jer je istinski impresivan i snažno dominira krajolikom.

Za planinu su posebno značajne dvije vrste rubnih rasjeda (lomava u Zemljinoj kori kada stijene s obje strane pukotine klize jedna pokraj druge):

• lomovi dinarskog smjera koji su oblikovali impresivne uvale. Paralelno sa smjerom pružanja glavnih grebena i na visini od oko 1100 m pružaju se ove izdužene uvale (doline) koje su vrlo lijepi krški oblici i često prekrasna šumovita područja, a jedna je posebno karakteristična za područje Gole Plješivice i zove se jednostavno Uvala. Ova prelijepa uvala duga je oko 8 km i visinski varira od 1050 m na SZ pa se penje stepenasto do 1102 m te 1196 m na JI odakle se spušta na 1109 m. Uvala ima pretežno stjenovito dno prekriveno s masivnim blokovima urušenih stijena za koje se pretpostavlja da su nastale tijekom zadnjeg ledenog doba kada su se na vršnim dijelovima planine formirali kraći ledenjaci. Uvalu krase i brojne krške ponikve različitih veličina,

• te posebno lomovi smjera SZ-JZI koji su oblikovali duboke doline V oblika - karakteristične plješivičke drage s vrlo strmim padinama i potokom koji teče po dnu. Na istočnoj strani planine (područje Unsko-koranske zaravni) ističu se Bijela draga te nešto južnije tri veće i to Zavaljska, Skočajska i Melinovečka draga. Pravac pružanja im je uvjetovan nekad snažnim tektonskim pokretima rasjedanja, a vrlo je izgledno da su nastale djelovanjem tekućica (egzogenim fluvio-krškim procesima) (Dujmović, 1999., str. 19).

Plješivica je bogata i raznolikim krškim oblicima: brojnim jamama, špiljama, ponorima te ponikvama (vrtačama) koje na Ličkoj Plješivici susrećemo gotovo posvuda, od podnožja do vrhova planine, a posebno su brojne na predgorskoj stepenici, Unsko-koranskoj zaravni. Recimo oko vrha Gole Plješivice možemo naći još jednu vrstu nadzemnih krških udubina – kamenice kojima promjer ide i do 2 m i u kojima se gotovo uvijek zadrži voda (Dujmović, 1999., str. 25).

Usprkos svojoj važnosti, planine se i dalje nemilosrdno eksploatiraju. Važni planinski resursi i lokalno stanovništvo danas su pod velikim pritiskom. Degradacija okoliša i nemilosrdno iskorištavanje prirodnih resursa u grozničavoj pomami za ostvarivanjem partikularnih privatnih interesa i dobiti, prijete važnim planinskim ekosustavima naše planete i budućnosti ruralnih zajednica koje se nalaze u njima ili u njihovoj blizini.

Svi moramo disati, piti i jesti - a blagodati čistog zraka, čiste vode i zdrave, organske hrane nam pruža jedino i samo priroda svojom biološkom raznolikošću. Nemojmo to nikada zaboraviti!

Voda

Lička Plješivica je kao i sva ostala gorja koja pripadaju dinarskom sustavu građena pretežno od vodopropusnog vapnenca i stoga vrlo oskudna vodom!

Rijetki izvori vezani su uz prisutnost vodoodrživih „trijaskih verfenskih škriljaca“ (Poljak, 1996., str. 425), i upravo su zbog svoje malobrojnosti u nužnoj potrebi da budu primjereno zaštićeni.

Naime vodotoci u kršu imaju malo vode na površini, pa tako i ovi Ličke Plješivice, no zato kroz podzemnu mrežu prolazi puno vode. Uz oborinske vode koje generira sama planina i djelovanjem sile teže odnosi u svoje podzemlje, Plješivica prihvaća i ponornice sa zapadne (ličke) strane koje se slijevaju pod planinu na rubu Koreničkog i Krbavskog polja. Ti združeni podzemni tokovi izviru na suprotnom, "300 m nižem" istočnom podnožju kao snažni krški izvori. U kišno doba recimo ti ponori često ne mogu primiti svu vodu zbog čega se na Krbavskom i Koreničkom polju u RH pojavljuju periodična jezera (Poljak, 1996., str. 425). Pravci podzemnih otjecanja za sada nisu precizno utvrđeni, no količina izvora i vode koji se pojavljuju na istočnoj strani planine na potezu od Željave (vojna baza je imala svoj zaseban vodovod!) do Lohovskih brda nesumnjivo su u bliskoj vezi i s ponornicama ličke strane.  

Od važnijih se izvora ističu Živulja i Klokot na istočnoj (bosanskoj) strani planine naše destinacije. Živulju karakterizira izrazito svježa voda specifičnog okusa i posebna je pojava na planini jer je jedini izvor vode na širem području, što ju čini i posebno vrijednom i važnom za čuvanje, a pretpostavlja se da voda potječe od "otapanja leda u jamama ledenjačama" kojih na padinama vrha Gole Plješivice ima nekoliko. Po količini i snazi vode posebno se ističe važan krški izvor Klokot koji izbija na spoju Unsko-koranske zaravni i doline rijeke Une i koji već na samom izvoru formira lijepu rječicu koja ubrzo utječe u Unu dodajući joj potrebnu snagu (Dujmović, 1999., str. 18 - 28).

Snažno vrelo Klokot izbija kroz čak dva izvora, od kojih je prvi prevažan izvor pitke vode za grad Bihać, a manji snabdijeva svježom vodom obližnji ribnjak.

Fascinantni podzemni tokovi Klokota

Ovu kršku ljepoticu od rijeke koju nam daruje veličanstvena planina Lička Plješivica krase karakteristike tipične planinske rijeke s prosječnom temperaturom od 7,5 - 10 °C. Dno Klokota obiluje vodenim biljkama i algama koje stvaraju savršeno stanište za riječne rakove i riblju mlađ, posebno autohtonih ribljih vrsta potočne pastrve i lipljena (Vision Production, 2014.). No ono što Klokot stavlja na listu svjetskih fenomena su njezini podzemni tokovi i morfologija podzemnih špilja.

Izuzetno izazovan i potencijalno opasan zaron za speleo ronioce dosada je uspješno realiziralo nekoliko domaćih i stranih profesionalaca 2014. Istraživači iz Una Aquarius Centra iz Bihaća i njihove kolege iz francuskog grada Marseillea otkrili su tada impresivan sustav podvodnih tunela i velikih galerija koji se račva u tri smjera i strmo spušta na do sada sigurno istraženu dubinu od čak 104,5 m. No na toj su dubini otkrili i bočno okno s prostranom galerijom za koju samo utvrđuju da se dalje strmo spušta do vjerojatno glavne galerije koja se nalazi još dublje na kraju sustava čije pomno istraživanje tek slijedi (Vision Production, 2014.).

Pored ovog važnog izvora prolazi i naša glavna GWT2P zelena staza, pa vas pozivamo da s velikom pažnjom uživate i u ovoj ljepoti, a ukoliko ste ljubitelj ronjenja tada su tu za vas vrhunski profesionalci i vodiči iz Una Aquarius Centra - svi kontakt podaci su i u našoj interaktivnoj karti te u ljetnoj ponudi našeg Mjesečnog kalendara doživljaja!

Klokot - prelijep i krhak krški ekosustav!

Od ostalih jačih izvora na istočnoj strani planine ističu se još i vrela u Zavaljskoj, Skočajskoj i Melinovečkoj dragi čiji se tokovi također bore s vodopropusnom podlogom, a kao i svi ostali ovdašnji veći ili manji vodeni tokovi svoj put završavaju u Uni.

Mlinovi žličari

Sva planinska sela su naravno vrlo vezana uz svoje izvore i potoke na kojima se odvijao dinamičan život. Na potoku Geginovac ili Zdenac, koji od svog izvora na Plješivici teče Zavaljskom dragom, bili su podignuti tzv. mlinovi žličari koji su u narodu znani kao mlinovi redovnici. Mlinove su gradili ili zadruga ili pojedinci, a seljani su po dogovorenom rasporedu donosili mljeti svoje žito. Mlin je radio bez nadzora mlinara, svatko je znao koliko je vremena potrebno da mlin odradi svoj posao te su samo naknadno došli po svoje pune košare. U potocima se kupalo, pralo, napajala se stoka, a iz izvora se kući u kacama nosila hladna i pitka voda, i tako sve do "1884. kada je zbog potrebe sanitarne i medicinske kontrole u kompleksu Raštel izgrađen vodovod u dužini od 2-3 km" (Dujmović, 1999., str. 37-38).

Vodari

Gotovo od samih početaka rada vodovoda (znači već stoljećima) mještani planinskih sela posebno paze na vodu tijekom sušnih ljetnih mjeseci. Sve do današnjih dana jedan mještanin-vodar svake večeri zatvara vodu kod izvora kako bi se tijekom noći napunio spremnik, a u ranu zoru ga opet otvara (M. Veljača, osobno komuniciranje, Zavalje, 2019.). Sada zamislimo koliko izgradnja privatnih bazena ili bilo koji drugi neodrživ oblik gospodarenja vodom na ovako osjetljivim područjima šteti sigurnoj opskrbi lokalnog stanovništva ovim životno važnim resursom!

Šume

Šumsko bogatstvo je glavna karakteristika planine i njena najveća vrijednost koja zauzima 85% površine masiva. Gornja granica šume nalazi se na 1450 – 1550 metara nadmorske visine, a preostalu površinu Plješivice čine pašnjaci, vrištine i kamenjar (Dujmović, 1999., str. 29).

U ne tako davnoj prošlosti, Ličku Plješivicu su krasile jedinstvene šumske zajednice, prašume čija su staništa nažalost uništena nekontroliranom i pretjeranom sječom! Sječa se provodila daleko od očiju javnosti te je dovela do nenadoknadivog gubitka velikog dijela ovih drevnih šuma. Ipak, situacija se počela mijenjati 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća kada su pojedini dijelovi šuma zaštićeni, a od 2020. godine o tim se dijelovima brine i Javna ustanova za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije koja u ovom trenutku skrbi o dva važna predjela na Ličkoj Plješivici:

• području Velika Plješivica – Drenovača koje je zaštićeno od 1961. i ima status posebnog rezervata, površine 3.43 ha koju odlikuje sastojina bukve i jele prašumskog tipa - to je jedino preostalo područje na ovom dijelu planine koje je sačuvalo prašumski karakter

• te području Bijeli potoci - Kamensko koje je zaštićeno od 1972 g. i ima status  značajnog krajobraza, površine od 1147.48 ha velikih pejzažnih vrijednosti te za područje LSŽ jedno od najznačajnijih memorijalnih lokacija Drugog svjetskog rata i NOB-a (JU za zaštitu i očuvanje prirode LSŽ, 2022.).

Značajan krajobraz Bijeli Potoci - Kamensko nalazi se većim dijelom na području općine Donji Lapac (700 ha) i nešto manjim dijelom na području općine Udbina (513 ha). Područje velikih pejzažnih vrijednosti krase pašnjaci i proplanci: Poljana, Opaljenice, Veliko i Malo Kamensko, a do Domovinskog rata i okupacije ovih prostora (1991. - 1995.) krasilo ga je i veličanstveno kiparsko djelo „Tifusari“ velikog Vanje Radauša. Nažalost, danas ćete tamo zateći samo gola betonska postolja - impresivne brončane skulpture su nasilno otkinute s postolja i ukradene.

Vanja Radauš (1906., Vinkovci - 1975., Zagreb), veliki hrvatski kipar, slikar i književnik, izradio je pedesetih godina (1956 - 1958/9) majstorski kiparski ciklus „Tifusari“ koji je bio postavljen u šumski krajolik predjela Bijeli potoci - Kamensko. Nažalost, tijekom okupacije ovih prostora s postolja je otkinuto šest duboko dojmljivih brončanih skulptura koje su vrhunski prikazivale oboljele, iznemogle i mršave likove muškaraca i žene s djetetom zamotanih u draperije. Djelo je bilo veličanstveno uklopljeno u ovo zaštićeno područje tvoreći zajedno s prirodom vrlo vrijednu ambijentalnu cjelinu (Muzejski dokumentacijski centar, b.d.).


I umjetnost se jako lijepo uklopila u divne plješivičke šume, nadamo se da će ponovo, od kojih je najzastupljenija mješavina šuma bukve i jele koje čine 75% svih šuma Ličke Plješivice (Poljak, 1996., str. 456). Najrasprostranjenija šumska vrsta je bukva (Fagus silvatica) kojoj jako odgovara prisutna karbonatna podloga tla. Ovo dugovječno drvo sporo raste (120 - 150 godina), voli kisela i dobro drenirana plodna tla i u takvim uvjetima može živjeti od 200 do 300 godina.

Pored bukve, ovdje su brojne još dvije šumske vrste: impresivna obična jela (Abies alba Mill.) te obična smreka (Picea abies). Uz ove tri dominantne vrste, Plješivicu krasi još cijeli niz vrsta: hrast kitnjak (Quercus petraea), hrast cer (Quercus cerris), crni bor (Pinus nigra var. austriaca), bijeli bor (Pinus sylvestris L.), obični grab (Carpinus betulus) te bijeli javor (Acer pseudoplatanus), te u nešto rjeđem broju i neizmjerno zanimljive i važne vrste kao što su brijest (Ulmus campestris), bijeli jasen (Fraxinus excelsior), brekinja (Sorbus torminalis) koja slovi kao prirodni inzulin, ima jestive plodove od kojih se radi i marmelada, a od sušenih plodova čak i brašno te mukinja (Sorbus aria) s također jestivim plodovima koji se koriste za sokove i marmelade, i ostale rjeđe vrste (Dujmović, 1999., str. 29).

A među brojnim pripadnicima grmolikog drveća s visoko vrijednim plodovima, lišćem i sjemenkama koje su lokalnom stanovništvu oduvijek bili izvor zdrave hrane posebno se ističu: 

• lijeska (Corylus avellana) 
• javor klen (Acer campestre L.)
• svibovina (Cornus sanguinea)
• drijen (Cornus mas) 
• crveni glog (Crataegus oxyacantha)
• crni trn (Prunus spinosa)
• crna bazga (Sambucus nigra) (Dujmović, 1999., str. 29).

Biljni i životinjski svijet

Iako je brojne gore navedene znanstvenike posebno zanimala vrlo bogata i raznolika flora Ličke Plješivice, ni životinjski svijet planine ne zaostaje puno sa svojom raznolikošću. No nažalost kao i veliki broj planinskih ekosustava svijeta, i plješivički pati pod udarom raznolikih ljudskih aktivnosti, sve prisutnijih vremenskih anomalija, a dodatno je bio ugrožen i zbog ne tako davnih ratnih događanja.

Sama činjenica da je sjeverni dio masiva okružen s naša 2Parka jasno ukazuje da prirodna bogatstva Ličke Plješivice ne mogu biti ništa manja, i upravo stoga se planini mora posvetiti primjerena pažnja.

Flora

Lička Plješivica se posebno ističe zbog vrijednog sastava alpske flore i velikog bogatstva endemskih vrsta. Njezini kamenjari i vrištine obiluju bogatstvom flore rudina i stijena, a kao posebne pejzažne vrijednosti ističu se njezini visinski travnjaci (Poljak, 1996., str. 426). Uvjeti s manjim temperaturnim ekstremima, slabijim djelovanjem vjetra i ranijim kopnjenjem snijega omogućuju razvoj sočne gorske trave koju su u prošlosti na ekološki način koristili i održavali domaći stanovnici iz planinskih sela za visinsku ispašu stoke (primarno volova).

Planinski uzgoj stoke (blaga) specifična je i jaka tradicija vezana za Plješivicu i to posebno za sela na Unsko-koranskoj zaravni. Nedovoljna količina kvalitetnih livada za ispašu oko sela bila je primarni razlog za sezonski izgon stoke na planinu gdje su pastiri u privremenim drvenim kolibama čuvali blago po 2-3 mjeseca. Na SI dijelu planine se ističu tri lijepa predplaninska pašnjaka i livade: Duge Luke, Pršine uvale i Džakulinka (Dujmović, 1999., str. 49).

Na planini su također nađeni brojni predstavnici alpskih vrsta i glacijalnih relikata, a ističu se:

• Wulfenov jaglac (Primula wulfeniana)
• Karanfil (Dianthus)
• Gospina papučica (Cypripedium calceolus)
• Planinski ili krški runolist (Leontopodium alpinum)
• Planinski likovac (Daphne alpina L)
• Okruglasta selagina (S. selaginoides) rijetka i nedovoljno istražena vrsta koja u RH raste samo na L. Plješivici, na vlažnim gorskim travnjacima i planinskim rudinama (Poljak, 1996., str. 426).
  

Wulfenov jaglac

Fauna

Iako nešto manje u fokusu dosadašnjih istraživanja, fauna Ličke Plješivice je obilovala, i još obiluje, raznolikošću vrsta. Veliki sisavci su bez svake sumnje posebna značajka planine, no raznolikošću ne zaostaju ni ostale skupine životinja. Nažalost zbog  globalnih promjena u uvjetima okoliša, lovne tradicije koja je duga i jaka na ovim područjima, kao i ratnih događanja krajem 20. stoljeća veliki sisavci i ostali pripadnici planinske faune su u ranjivom položaju.

Beskralježnjaci

Na planini su prisutni brojni predstavnici 30-tak glavnih skupina beskralježnjaka koji igraju svoju važnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti i čistoće okoliša: predstavljaju „ključne komponente hranidbenih mreža i ispunjavaju mnoge usluge ekosustava, poput oprašivanja, razgradnje i oslobađanja hranjivih tvari" (Morley, Jones i Radford, 2014.), a ovdje ističemo one kojima i sami možete lako posvjedočiti na planini:

• brojni kukci (Insecta) - kao što su leptiri, gusjenice, moljci (Lepidoptera), kornjaši (Coleoptera), skakavci, zrikavci (Orthoptera), uholaže (Dermaptera), stjenice, cvrčci (Hemiptera) i dr.
• te kliještari (Chelicerata) - kao što su raznolike vrste pauka (Araneae), krpelja (Arachnida) i dr. 

Kralježnjaci

Fauna kralježnjaka također odaje dojam raznolikosti i bogatstva, no s obzirom na globalno težak položaj kralježnjaka i bez detaljnih znanstvenih istraživanja teško je procijeniti stanje vrsta.

Iako će vas većina divljih životinja čuti, vidjeti ili namirisati puno prije nego vi njih te pobjeći, ipak ćete mnogim neopasnim vrstama moći i sami posvjedočiti tijekom planinarenja, a mi ćemo ovdje istaknuti poznate predstavnike (od kojih prve četiri vrste izbjegavajte u velikom luku!!).

Sisavci

Razred sisavaca (Mammalia) raznolik je na Ličkoj Plješivici, a posebno se ističu velike zvijeri (Carnivora):

• smeđi medvjed (Ursus arctos)
• sivi vuk (Canis lupus)

Medvjedi i vukovi su neizmjerno važne tzv. vodeće/krovne vrste koje presudno utječu na zdravlje, strukturu i ravnotežu ekosustava, sa snažnom moći da unaprijede staništa i povećaju populacije brojnih vrsta u istim!


• euroazijski ris (Lynx lynx)
• divlja mačka (Felis sylvestris).

Sve četiri vrste velikih zvijeri predstavljaju EU rijetke, rizične ili ugrožene vrste (Natura 2000 važne vrste), a nalaze se i na popisu zaštićenih vrsta svjetske prirodoslovne baštine (IUCN Crveni popis ugroženih vrsta).

Sisavci su brojčano najraznovrsniji razred iz reda zvijeri, a od ostalih bez sumnje brojnih predstavnika na planini izdvojiti ćemo one koji su vidljivi iz daljine i golim okom: kunu bjelicu (Martes foina), tvora (Mustela Putorius), crvenu lisicu (Vulpes vulpes), lasicu (Mustela nivalis) i euroazijskog jazavca (Meles meles).

Ugrožena vrsta - vuk!

Papkari su velika i raznolika skupina kopnenih sisavaca, a mi ćemo ovdje spomenuti tri predstavnika parnoprstaša (Artiodactyla) koji se posebno ističu na planini: divlja svinja (Sus scrofa), jelen obični (Cervus elaphus) i srna (Capreolus capreolus).

Populacija divljih svinja je velika i često ih se može vidjeti kako traže hranu i vodu u planinskim selima. Vrlo inteligentne i brojne, velike skupine divljih svinja mogu uzrokovati značajnu štetu ne samo lokalnim poljoprivrednicima, već i lokalnoj bioraznolikosti. Nažalost, vrlo su mobilne i zbog potreba za hranom mogu lako prijeći između 2 i 15 km dnevno.

Iz reda glodavaca (Rodentia) ističu se: šumski miš (Apodemus sylvaticus), europski ili obični zec (Lepus europaeus), sivi puh (Glis glis), šumska voluharica (Myodes glareolus), i dr.

Od sisavaca kukcojeda (red Eulipotyphla) ističe se nekoliko malih tajnovitih i visoko vrijednih bića koja osiguravaju važnu biološku kontrolu štetnih insekata: ježevi (Erinaceidae), krtice (Talpidae) i šumske rovke (Sorex araneus).

Pored gore spomenutih leptira, posebno je vrijedno istaknuti još jednu važnu vrstu bioindikatora zdravlja okoliša - šišmiše - sisare iz reda Chiroptera čija se vrsta polako oporavlja od traume rata.

Gmazovi

Populacija gmazova (Reptilia) iz reda ljuskaša (Squamata) jako je raznolika na Plješivici, a predstavnici su mahom neotrovni i neopasni. No treba biti jako pažljiv jer ovo je područje na kojem obitavaju i zmije otrovnice od kojih je najpoznatiji predstavnik poskok (Vipera ammodytes) najotrovnija i najopasnija europska zmija iz porodice ljutica, a vrlo izgledna je i prisutnost riđovke (Vipera berus) te planinskog žutokruga (Vipera ursinii) najmanje otrovnoj zmiji sličnoj riđovki i jako ugroženoj.

Više o korisnim preporukama o ponašanju u staništu medvjeda i poskoka pogledajte pod Važni Savjeti!

Ptice

Ornitofauna Plješivice odlikuje se brojnim vrstama koje su započele svoj polagani proces ekološkog oporavka od traume rata, a krase ju neke od globalno rijetkih i ugroženih vrsta:

• suri orao (Aquila chrysaetos) - (CR) kritično ugrožena i strogo zaštićena vrsta u Hrvatskoj 
  
• sivi sokol (Falco peregrinus) - (VU) trenutno klasificirana kao ranjiva vrsta
• jastreb (Accipiter gentilis) - (LC)  trenutno nije visokorizična skupina
• tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus) - (EN) ugrožena vrsta
• šumska sova (Strix aluco) - (LC) nije u visokorizičnoj skupini; inače sjajni indikatori stabilnosti ekosistema
• obična kukavica (Cuculus canorus) - (LC) trenutno nije u visokorizičnoj skupini
• a oko planinskih sela susreću se čvorak (Sturnus vulgaris ), kos (Turdus merula), a vratila se i lastavica (Hirundo rustica L), trenutno nisu ugroženi (LC) (Zavod za zaštitu okoliša i prirode, b.d.). 

Prijetnje koje danas ugrožavaju ptice su brojne i raznolike, a najpogubnije oblike ugroze predstavljaju: uništavanje i degradacija staništa (moderna poljoprivreda, sječa drva) koji danas ugrožavaju čak „93% već ugroženih vrsta“ (BirdLife International, 2017.) te nestašica hrane i invazivne vrste čije je unošenje i daljnje širenje posljedica ubrzanog rasta trgovine, transporta i putovanja, a direktno ugrožavaju ekosustave, staništa i autohtone vrste - biološku raznolikost!

Osvještavanje

U vremenu kada smo započinjali s radom na stvaranju GWT2P regionalne destinacije, znanstvena istraživanja brojnih biljnih i životinjskih vrsta, kao i procjene njihove potencijalne ugroženosti bili su samo velika želja stručnjaka i zaljubljenika u prirodu - i vrijedilo je vjerovati i ustrajati! Skoro deset godina nakon, 2022. godine., Javna ustanova za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije (LSŽ) koja je osnovana 2020., započela je s opsežnim istraživanjem ove čarobne planine o čemu smo više rekli na početku ovog priloga. Sva znanstvena istraživanja koja će se provesti vode ka glavnom cilju, a taj je proglašenje Ličke Plješivice i Ličkog Pounja zaštićenim prostorom u odgovarajućoj kategoriji koja će biti određena na osnovu istraživanja. To je toliko lijep i važan događaj, za koji želimo da se reflektira i na bosansku stranu naše destinacije, jer sve to će pomoći da onaj važan dio edukacije i daljnjeg osvještavanja, poglavito lokalnog stanovništva, dobije na snazi i poluči velike rezultate.

Osvještavanje problematike zaštite prirode te stjecanje novih znanja o velikoj važnosti koju planinski ekosustavi imaju u životima ljudi, pogotovo lokalnih, najbolji je način za prestanak neodrživog i nemilosrdnog eksploatiranja resursa planina, te najbolji put za početak upoznavanja i primjene održivih gospodarskih praksi.

To je i put kojim možemo omogućiti prirodi da se sama regenerira i oporavi svoje brojne sustave i vrste koje dijeli s nama. 

Klima

Cijelo ovo područje nekoć je odlikovala prilično oštra i surova planinska klima s dugotrajnim snijegom i planinskim vrhovima u magli. U prošlosti su vijavice i višemjesečne snježne naslage te jaka bura bile redovite zimske pojave, a ljeta u pravilu topla i ugodna za boravak i često sušna. No, danas je situacija znatnim dijelom drugačija; vremenske anomalije i ekstremi postaju sve izražajniji.

Plješivicu također karakteriziraju i jako zanimljiva i izražena temperaturna kolebanja, ne samo dnevna (dan - noć), već i kolebanja duž podnožja planine pa su tako na koreničkoj strani (Z) prosječno niže temperature, a na bihaćkoj više (I).  Za planinare je posebno važno znati da se vrijeme može vrlo brzo promijeniti; imajte na umu da ljeti sa zalaskom sunca brzo postaje hladno uz često prisutan planinski povjetarac (Dujmović, 1999., str. 27).

Temperaturne prilike na Ličkoj Plješivici vrlo su slične onima u nešto višim područjima Alpi! 

Tako je vrlo zanimljiv podatak da se biljke Scabiosa silenifolia (Busenasta zvjezdoglavka) i Potentilla clusiana (Cluzijev petoprstnik) na Plješivici pojavljuju već na visini od 1500 metara, a u Alpama tek iznad 1800 metara (Dujmović, 1999., str. 27)!

Potentilla clusiana

Zanimljive su i cirkulacije zraka duž istočnog i zapadnog podnožja Ličke Plješivice, tako u Korenici pretežno puše SZ vjetar, a u Bihaću Z vjetar. Od vjetrova se posebno ističe bura, hladan i suh vjetar koji puše na mahove i predstavlja odlučujući klimatski element ovog područja. Zbog svoje silovitosti i mahovitosti ne puše na svim dijelovima planine jednakom žestinom jer ovisi o reljefu. Bura se rađa na hrptu Ličke Plješivice, a najjače mahove ima između vrhova Gola Plješivica i Mala Plješivica te u klancu Škipine (Dujmović, 1999., str.28)! 

Od ostalih vrsti vjetra važno je spomenuti i jugo koje na ovim područjima nerijetko zna biti i orkansko te uzrokuje znatne štete! Kako vjetrova ne manjka na Plješivici, kada utihnu bura i jugo uskoče lokalni, reljefni vjetrovi koji imaju i svoje slikovite nazive u narodu - danik i noćnik (Dujmović, 1999., str.28)!

U ovih par crtica o podneblju dodajemo još jednu interesantnu povijesnu činjenicu, naime jedna od prvih meteoroloških postaja u Hrvatskoj bila je otvorena u planinskom selu Zavalje, tadašnjoj općini u sastavu Austro-Ugarske. Mjerenja temperature zraka i padalina započela su 1852. godine, a nešto kasnije su započela i mjerenja pritiska zraka koje su očitavali motritelji raznih vokacija, od učitelja do šumara i poštara (Dujmović, 1999., str.58). Nažalost ova tradicija meteoroloških motrenja je ugašena!

Crtice iz burne prošlosti

Lička Plješivica je kroz povijest zbog svoje visine i strmine često imala ulogu prirodne brane pred napadima raznih osvajača, a to je posebno došlo do izražaja tijekom višestoljetnih navala osmanlijske vojske. Silni ratni sukobi na granici razdvajanja s Osmanskim Carstvom i ogromne ljudske žrtve i materijalne štete uvjetovali su izuzetno težak život i propadanje na ovom širem regionalnom području. Ratovi i stoljeća su se nizali, granice pomicala, a jedan od brojnih sporazuma je ostavio veći trag na samu Ličku Plješivicu i područje koje je danas dio naše prekogranične GWT2P destinacije.

Mirovni sporazum potpisan u Svištovu 1791. godine između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva okončao je rat koji je trajao od 1788. i ustanovio novu granicu koja se s vršnog dijela Ličke Plješivice spustila u istočno podnožje. Područje Plitvičkih jezera, Korenice i Ličke Plješivice tada nije vraćeno pod vlast hrvatskog bana već je postalo dijelom Vojne krajine koja je bila pod direktnom kontrolom Habsburške monarhije, a Bihać je i dalje ostao dio Osmanskog Carstva (Hrvatska enciklopedija, 2021.).

Cijela muška populacija (uključujući dječake) Vojne krajine bila je silom regrutirana u profesionalnu vojsku i ratovala na nekoliko fronti kroz brojne europske ratove, a vrlo teškim uvjetima za život nije se nazirao kraj!

Kompleks Raštel

U ovom povijesnom periodu posebnu je ulogu dobila i Lička Plješivica. Na njenoj prelijepoj predgorskoj stepenici, današnjoj Unsko-koranskoj zaravni, najimpresivnijem vapnenačkom platou Dinarida, formirana je službena granica s Osmanskim carstvom.

U naselju Zavalje, tadašnjem općinskom središtu u sastavu tada već Austro-Ugarske Monarhije, uspostavljeno je važno pogranično područje s trgovinskom i carinskom zonom u kompleksu Raštel.

Raštel krajem 19. stoljeća, Stipe Tomljenović, tuš, 1992. (Dujmović, 1999., str. 77)

Raštel se sastojao od više kamenih objekata koji su bili okruženi s dva i pol metra visokim zidom. Prva raštelska zgrada izgrađena je 1795. godine, a pretpostavlja se da je glavna jednokatna križna građevina od kamena izgrađena 1877. godine. U njoj su stanovali i radili službenici, carinik, općinski ađutant, u prizemlju su bili skladišta za robu i pivnica, a na području oko Raštela se intenzivno trgovalo. Sve što se kupilo ili prodalo na ovom carinskom području prolazilo je kroz kompleks i radi carine i radi nadzora tzv. nadzornika dezinfektora (Dujmović, 1999., str. 75).

Raštel je naime bio i kontrolna sanitarna postaja i sjedište medicinske kontrole za ljude i robu koji su dolazili s teritorija Osmanskog carstva!

Tako je recimo u vrijeme velikih zaraza, sva kupljena stoka prije ulaska u Monarhiju morala provesti nekoliko dana pod nadzorom u Raštelu radi provjere zdravlja. Za potrebe trgovanja sa stokom, 1842. je bilo izgrađeno i kupalište za blago, 20 m dugo i 5 m široko (Dujmović, 1999., str. 77)., kroz koje je obavezno prolazila sva kupljena stoka radi raskuživanja. Raskuživala se čak i pošta, isto kao što je strogoj sanitarnoj kontroli podlijegala sva ostala roba.

Nažalost i ovaj je povijesni kompleks doživio sudbinu kao manje-više i svi ostali na ovom području, potpuno je uništen. Sjedište „zavaljske općine bio je u Raštelu sve do 1926./27“ i od tada kompleks polako propada, 1942. je zapaljen do temelja, a njegovu građu je kroz godine raznijelo lokalno stanovništvo (Dujmović, 1999., str. 76).

Matica hrvatska

Da je planina puna zanimljivosti potvrdit će još jedan povijesni podatak. Naime podno njenih vrhova, na Unsko-koranskoj zaravni, djelovala je jedna od najstarijih i vodećih hrvatskih kulturnih ustanova - Matica hrvatska!

Ogranak Matice hrvatske osnovan je 1890.godine u Zavalju i na kulturni život župe utjecala je preko pola stoljeća, sve do početka Drugog svjetskog rata, a dijelom i tijekom rata (Dujmović, 1999., str. 203).

Njezin utemeljitelj i prvi povjerenik bio je zavaljski veleposjednik i poštar Stjepan Ritz koji je u vlasništvu imao poštanske kočije koje su vozile na ruti između Splita i Beča (Dujmović, 1999., str. 202 - 203). Ruta je prolazila i nekad važnom zemaljskom cestom, zvanom Kordunska cesta, koja se dijelom prostirala preko Unsko - koranske zaravni. Danas je ta dionica dio naše glavne rekreativne staze.

Jedan lijepi prizor iz planinskog sela i jedna pozivnica - ništa nije bolje od iskustva iz prve ruke!

Detalj iz planinskog sela Zavalje u dvorištu obitelji Hečimović

Uživajte u turama

Dajte si malo vremena i uživajte u novim pogledima. Usponi na Ličku Plješivicu mogući su s obje strane planine i svi su vrijedni pažnje:

• na strani Republike Hrvatske iz smjera Korenice - uspon na najviši vrh sjevernog dijela masiva vrh Gola Plješivica, ličko orlovo gnijezdo s jednim od najljepših panoramskih pogleda u Hrvatskoj
• na strani Republike Hrvatske iz smjera Udbine - uspon na najviši vrh masiva Ozeblin s prekrasnim visinskim pašnjacima i panoramskim pogledom
• na strani Bosne i Hercegovine iz smjera povijesnog grada Bihaća - usponi do planinarskog doma i izletišta s krasnim rutama koje obiluju lijepim vidicima i prirodnim ljepotama (visinski pašnjaci, krške jame, planinski izvori).

Dok ste tamo istražite i drevni Bihać, Korenicu te Udbinu s povijesnim Krbavskim poljem, vrijedni su vaše pažnje! Inspirirajte se našim Događanjima i Aktivnostima za različite aktivnosti i ture i provjerite Važne Savjete za sigurnost!

Pronađite svoje rute i vodiče:

• vođene ture: odite na navigaciju Doživljaji i spustite do interaktivne karte. Izaberite Sportske aktivnosti - Vođene planinarske ture i pronađite svoje vodiče na strani Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine
• samostalne ture: odite na navigaciju Doživljaji i spustite do interaktivne karte. Izaberite Sportske aktivnosti - Planinarske ture i izaberite svoj uspon
• provjerite sigurnosna pravila i savjete: svakako pogledajte naše Važne Savjete i uživajte u sigurnim turama!  

I samo kratki podsjetnik prije nego krenete:

• istražite planinu i okolicu pješice, biciklom, jašući - odmorite automobil i pritom smanjite emisiju štetnih ispušnih plinova
• smeće ponesete sa sobom - nipošto nemojte ostavljati smeće u prirodi 
• rijetke i ugrožene biljne i životinjske vrste su važne - poštujte i čuvajte divlji svijet
• molimo vas da otpad odložite u odgovarajuće spremnike - reciklirajte
• ponesite spremnike za vodu za višekratnu upotrebu - smanjite upotrebu jako štetne plastike.

Uživajte i podržite našu Zelenu Misiju, vi ste naši važni saveznici u zaštiti prirode!!

Izvori i literatura 

1. BirdLife International (2017.). A range of threats drives declines in bird populations. ˂http://datazone.birdlife.org/sowb/casestudy/a-range-of-threats-drives-declines-in-bird-populations>
2. Dujmović, I. (1999.). Povijest zavaljske župe. Udruga umjetnika August Šenoa, Zagreb, 18 - 203
3. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje (2021.). Svištovski mir. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59096>.
4. JU za zaštitu i očuvanje prirode LSŽ. (2022., 6. lipnja).  Kartiranje i inventarizacija vaskularne flore Ličke Plješivce i Ličkog Pounja. JU za zaštitu i očuvanje prirode LSŽ. ˂https://zop-lsz.hr/2022/06/06/kartiranje-i-inventarizacija-vaskularne-flore-licke-pljesivce-i-lickog-pounja/>
5. Morley, E. L., Jones, G. and Radford, A. N. (2014., 7 veljače). The importance of invertebrates when considering the impacts of anthropogenic noise. The Royal Society. https://doi.org/10.1098/rspb.2013.2683
6. Muzejski dokumentacijski centar (b.d.). Ratne štete na muzejima i muzejskoj građi u Hrvatskoj. Pristupljeno 16. srpnja 2022.: ˂http://ratne-stete.mdc.hr/print/print.aspx?gradNo=48>
7. Poljak, Ž. (1996.). Hrvatske planine. Golden marketing, Zagreb, 425 - 426 
8. Vision Production (2014., 5. lipnja). Rijeka Klokot - Bihac - Bosnia & Herzegovina (Dokumentarni filmovi o prirodi) [Videosnimka]. Youtube. ˂https://www.youtube.com/watch?v=aL00m6ZCOKQ>
9. Zavod za zaštitu okoliša i prirode (MINGOR) (b.d.) (2017., 18. prosinca) Važeći crveni popisi u Republici Hrvatskoj. ˂https://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-ocuvanje/ugrozenost-vrsta-i-stanista/crveni-1>