Biseri Prirodne Baštine

Veliko bogatstvo prirodne, kulturne i povijesne baštine istovremeno je i veliki dar i velika odgovornost! Upoznaj naše odredište kojeg krase ne samo naša 2Parka, već i prostor između parkova koji se odlikuje, pažnje i zaštite, jednakovrijednim bogatstvima.

Dragi posjetitelji, u želji da vam približimo prirodne vrijednosti naša 2Parka, pripremili smo ovaj usporedni prikaz koji će vam pomoći da saznate koliko su to zapravo osjetljivi i krhki sustavi koje uz vašu pomoć želimo još bolje zaštititi.

U tijeku je ažuriranje podataka, hvala na razumijevanju! 

Spona 2Parka
Masiv Lička Plješivica

U novijoj povijesti nepravedno zanemaren i okrutno eksploatiran, veličanstveni masiv Ličke Plješivice prvi je puta opisan daleke 1669. godine. Obdaren djevičanskim šumama, alpskom vegetacijom, nalazima fosila i bogatom faunom, u prošlosti je privlačio pažnju cijele plejade znanstvenika i istraživača, među kojima i saskog kralja Friedricha Augusta II (Poljak, 1996., str. 426).

Plješivica je prirodna spona naša 2Parka. Nacionalni park Plitvička jezera, jedna od najdojmljivijih krških cjelina u svijetu, smješten je između obronaka Male Kapele i masiva Ličke Plješivice. U neposrednoj blizini nalazi se Nacionalni park Una, istaknuta cjelina na europskom prostoru s vrijednim krškim oblicima i hidrografijom doline rijeke Une, zaštićen je masivom Ličke Plješivice i planinom Osječenica.

Lička Plješivica je izuzetno vrijedna prirodna cjelina, saznajte malo više o njoj pod Istražite lokalno!

FENOMEN 2PARKA

Zbog relativno male prostorne udaljenosti, 2Parka dijele brojne zajedničke elemente, a svakako najvredniji element krajobraza i zajednički fenomen je - voda.

Sustav jezera NP Plitvička jezera

Iako zauzimaju samo 1% površine Parka, vode ovog zaštićenog područja predstavljaju najvredniji dio krajobraza Parka. Vode čine sustav od šesnaest većih i niza manjih kaskadno povezanih jezera isprepletenih s brzacima i slapovima. Podijeljeni su na Gornja i Donja jezera koja sa svojim pritokama imaju glavna obilježja pastrmskih i visinskih voda.

Čaroban i prevrijedan ekosustav jezera kuntinuirano je pod pojačanim nadzorom stručne službe Parka.

Gornja jezera čini 12 jezera od čega su dva najveća Prošćansko jezero i jezero Kozjak. Jezera su odijeljena jedinstvenim i izuzetno osjetljivim sedrenim barijerama koje se mijenjaju u kontinuiranom biodinamičkom procesu.

Donja jezera čini sustav od četiri jezera koja su formirana u kanjonu. Najviše stijene u kanjonu visoke su 40 m, a Jezero Milanovac okružuju stijene visoke 20 m. Posebno lijep prizor očekuje vas na kraju jezera Novakovića brod gdje se nalaze kaskade visoke 25 m.

Dragi posjetitelji, vaša uloga u zaštiti prirodne baštine je presudna! Molimo vas, pažljivo pratite signalizacije i slijedite naputke stručnih službi!

Vodeni tokovi NP Una

Usprkos činjenici što se nalazi na osjetljivom krškom području, koje uvjetuje slabije razvijenu površinsku riječnu mrežu, ovo šire regionalno područje s rijekama Una, Unac i Krka ima jedno od najbogatijih vodenih ekosustava u Dinaridima.

Rijeka Una, jedinstvene zeleno-modre boje, ima karakteristike planinskih vodenih tokova s brojnim slapovima i bukovima. Posebnu vrijednost daju joj sedrene tvorevine očuvane hidromorfologije. Sam sedreni tok Une izrazito je dug s nizom prirodnih fenomena: barijerama, bukovima, otočićima i ostalim tvorevinama.

Izvor Une
Rijeka Una, duga 212 km, izvire u Republici Hrvatskoj, administrativno Općini Gračac (Zadarska županija), na sjeveroistočnoj strani brda Stražbenica. Snažan izvor, okružen vapnenačkim stijenama, podsjeća na jezerce karakteristične modro-zelene boje, a nalazi se na visini od oko 450 m n/m i zaštićeni je hidrološki spomenik prirode od 1968. godine (Bioportal, n.d.).

Formacija sedre

Iako naše regionalno područje obiluje sedrenim barijerama i tvorevinama, „sedrene barijere su zapravo rijetka svjetska pojava“ (Institut za vode J. J. Strossmayer, 2025) i time važna za očuvanje. Za vrlo složen i osjetljiv proces taloženja sedre zaslužna je kombinacija otopljenog vapnenca te modro-zelenih algi, algi kremenjašica, raznih bakterija te jednostaničnih i višestaničnih organizama mikroskopske veličine (Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera, 2019, str. 38 -39).

Nužan preduvjet za taj vrlo složen proces stvaranja sedre je sama topivost krških stijena koje su građene primarno od kalcijevog karbonata ili vapnenca" i time jako ovisne i osjetljive na promjene snage vodika (pH) (Institut za vode J. J. Strossmayer, 2025).

Nekontroliran, masovan priljev turista predstavlja jednu od najvećih prijetnji ovom procesu i samim „sedrenim barijerama jer su one, unatoč golemoj strukturi koja se gradila tisućljećima, iznimno kemijski i mehanički osjetljive. Ugrožene su uslijed porasta organskog onečišćenja (kanalizacija, procjedne vode s odlagališta otpada i sl.), ugljikovog dioksida kao i poremećaja u biološkim čimbenicima" (Institut za vode J. J. Strossmayer, 2025).

Naša 2Parka diče se nevjerojatno lijepim formacijama sedre, a upravo su to i najosjetljiviji dijelovi zaštićenih prostora, stoga pristupimo sedrenim tvorevinama i prirodi vrlo oprezno i brižno - poštujmo pravila i upute Parkova! Hvala na brizi!

ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA

Uvijek se važno podsjetiti da je primarna odgovornost i obveza nacionalnih parkova zaštita i očuvanje prirode te promicanje znanstvenih istraživanja i obrazovanja. Želimo vam ukratko približiti taj važan i zahtjevan dio rada u nacionalnim parkovima.

Povijest znanstvenih istraživanja

Nacionalni park Plitvička jezera
Osnovan je 1949, no područje najvećeg i najstarijeg nacionalnog parka u Republici Hrvatskoj krasi duga povijest znanstvenih istraživanja - preko 160 godina. Srce istraživačkih djelatnosti Parka smješteno je u Znanstveno-stručnom centru „Dr. sc. Ivo Pevalek“, a troškovi istraživanja sastavni su sastavni dio godišnjeg financijskog plana. Financijski plan, kao i Godišnji plan rada i Plan upravljanja javno su objavljeni dokumenti. Tim putem Park informira i svoje posjetitelje i sve građane Republike Hrvatske, koji su i vlasnici Parka, kako raspoređuje budžet koji najvećim dijelom pune upravo posjetitelji.
Poveznica: Općenito - financije

Temeljni nositelji kompleksnih istraživačkih programa trebaju biti upravo zaposlenici Parka, stručni djelatnici Znanstveno-stručnog centra. Važnost njihove uloge i važnost ulaganja u novu opremu i dodatno usavršavanje djelatnika prepoznato je i u važećem Planu Upravljanja (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 92). Svi kontakti odsjeka i službi javno su objavljeni, a sukladno zakonu i putem ponuđenog obrasca mogu se zatražiti i dodatne informacije.

Jedna od najvažnijih uloga ustanova za upravljanje zaštićenim prostorima je svakako ona edukativna! 

Mladi su budući odgovorni građani, znanstvenici, ekolozi i društveno odgovorni obrtnici i poduzetnici. Rad s mladima, pogotovo iz zajednica koje gravitiraju nacionalnim parkovima, neobično je važan za budućnost parkova. 

Vrijednost i bogatstvo flore Plitvičkih jezera prepoznate su već početkom 19. stoljeća kada su provedena prva istraživanja biljnog svijeta.

Detaljna istraživanja koje je proveo akademik dr. sc. Ivo Pevalek 1924. i 1936. godine, bila su ključna za proglašenje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom.

Istraživanja akademika Pevaleka dokazala su vrlo važnu ulogu algi i mahovina u stvaranju sedre te presudan utjecaj koje sedra i sedrotvorne biljke imaju na geomorfologiju Plitvičkih jezera.

Između brojnih istraživanja ističu se i ona o flori viših biljaka koje su 1984. godine proveli znanstvenici Šegelj i Krga te dokazali da su Plitvička jezera po pitanju bogatstva i raznolikosti ovih biljnih vrsta svojevrstan fenomen.
Poveznica: Povijesni pregled

Nacionalni park Una
Osnovan 2008. godine, Nacionalni park Una prolazi kroz brojne izazove koji se odražavaju i na neke od temeljnih zadaća, a to su važne znanstveno-istraživačke aktivnosti i edukacije. Danas su javno dostupni gotovo svi temeljni dokumenti, a od službi zaštite i istraživanja za sada se oformila nadzornička služba, a ostale službe iz područja zaštite, praćenja, očuvanja, održavanja i korištenja zaštićenog područja su u osnivanju.

Usprkos svih izazova, polako se pokreću i znanstvene aktivnosti. Rezultati istih, kao i svi za sada dostupni znanstveni podatci o Uni koji su prikupljeni iz vanjskih izvora nalaze se u javno objavljenom dokumentu Plan upravljanja za period 2026. - 2035. (Javno preduzeće Nacionalni park Una, 2026).

Znanstvena istraživanja u tijeku

Nacionalni park Plitvička jezera
Park u suradnji sa sveučilištima iz Zagreba i Rijeke trenutno provodi četiri važna znanstveno-istraživačka projekta:

• Hidrodinamičko modeliranje sustava Plitvičkih jezera, voditeljica projekta prof. dr. sc. Zvjezdana Bencetić Klaić
  
• Flora i vegetacija mahovina i vaskularnih biljaka sedrenih barijera Plitvičkih jezera, voditelj projekta prof. dr. sc. Antun Alegro
• Sedimentologija, stratigrafija i strukturno-geološke značajke Plitvičkih jezera, voditelj projekta dr. sc. Borna Lužar Oberiter
• Monitoring morfoloških promjena toka Korane, voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Ružić.

Poveznica: Projekti u tijeku

Stručna služba Parka redovno provodi tri važna monitoringa:

• monitoring pokazatelja odgovornih za kvalitetu vode, eutrofikaciju i proces osedravanja
• monitoring hidroloških pokazatelja - od 1951. godine vrše se redovna hidrološka praćenja podataka koje prikuplja čak 14 hidroloških postaja u Nacionalnom parku 
• te nacionalni monitoring voda.

Poveznica: Monitoring u Parku (tu možete pogledati obrađene rezultate monitoringa)

Nacionalni park Una
Nacionalni park Una se kao relativno mlada javna ustanova bori s brojnim preprekama koje stoje na putu znanstvenih istraživanja i monitoringa, a one se uglavnom odnose na financijsku, kadrovsku i administrativnu infrastrukturu. Sve te prepreke snažno utječu i na realizaciju kompleksnih znanstveno istraživačkih aktivnosti.

Od većih istraživanja ističe se istraživanje koje je realizirano u suradnji s Veterinarskim fakultetom u Zagrebu i eminentnim stručnjacima prof. dr. sc. Đurom Huberom i prof. dr. sc. Josipom Kusakom. Sistemsko istraživanje tri velike zvijeri pod nazivom "Divljina i život zvijeri NP Una" financirao je Fond za zaštitu okoliša FBiH, a realiziran je u periodu od 2012. do kraja 2014.

Park trenutno sudjeluje i u par međunarodnih projekata.
Poveznica: NP Una projekti

Iz dokumenta „Master plan razvoja turizma u NP UNA“: „Podaci o kičmenjacima gornjeg Pounja vrlo su fragmentarni i prisutnost mnogih vrsta može se samo pretpostavljati. Ne postoji jedinstveni popis tj. objedinjeni podaci o fauni ovog područja, tako da je teško raspravljati o eventualnim nestalim vrstama. Najugroženije su one vrste čije populacije su podložne fluktuacijama zbog male brojnosti, osjetljivosti na promjene staništa ili direktnog utjecaja od strane čovjeka“ (Bosna-S Consulting, 2009, str. 24).

PRIRODNE VRIJEDNOSTI 2PARKA

Geologija, hidrologija

Nacionalni park Plitvička jezera
Među prvim prirodnim područjima na svijetu koja su bila uključena u popis svjetske baštine UNESCO-a i to od 1979. godine zahvaljujući fenomenu krške hidrografije. Geološka povijest Parka je vrlo duga i s raznolikim formacijama stijena, a svoj  geomorfološki položaj i pripadnost regionalnoj cjelini Dinarskog planinskog sistema Plitvička jezera dijele s Unom.

Dolomitne stijene koje se susreću na području Gornjih jezera trijaske su starosti - između 245 i 202 milijuna godina stare (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 34).


Aktivne sedrene barijere u kontinuiranom su i složenom procesu stvaranja već između 6000 i 7000 godina (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 36). 

No to nisu i najstarije naslage sedre koje su utvrđene na Plitvicama - najstarije sežu u period zadnjeg ledenog doba!

Posljednje ledeno doba (prije otprilike 2 milijuna godina) je imalo četiri utvrđena glacijala (velika ledena razdoblja naziva: Gunc, Mindel, Riss i Würm koja su imena dobila po alpskim rijekama i jezeru Würm) i interglacijala (intervala između velikih glacijala).

Znanstveno utvrđena starost naslaga drevnih barijera ili paleobarijera na Plitvicama (paleo (grč.): drevno, staro) je između 250 000 - 300 000 godina (interglacijal Mindel-Riss) i 90 000 - 130 000 godina (interglacijal Riss-Würm) (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 34).


Nacionalni park Una
Unu također krasi duga geološka povijest i raznolike formacije stijena. Svoj geomorfološki položaj i pripadnost regionalnoj cjelini Dinarskog planinskog sistema Una dijeli s Plitvičkim jezerima.

Iako opsežna znanstvena istraživanja tek slijede, po postojećim podacima naslućuje se također impresivna starost:

Prijašnjim istraživanjima utvrđena starost sedrenih tvorevina kreće se u rasponu od 3000 (aktivne) pa sve do 250 000 - 300 000 godina starosti (paleobarijere)(Bosna-S Sarajevo i Elektroprojekt Zagreb, 2011, str. 27).

Una, najveća prirodna vrijednost Parka ima vrijedne reljefne oblike nastale taloženjem sedre: barijere, otočići, bukovi, pećine i sedreni čunjevi karakteristični za bajkoviti Štrbački buk (JPNP Una, 2026, str. 23).

Zbog zaštite rijeke, važno je znati da je Una hidrografski oslabljenog toka, naime ima mali broj pritoka i njezina zaštita je najveći prioritet Parka. Pozitivni pomaci su se pojavili tijekom 2024. kada je kroz dva projekta i u suradnji s „akreditiranim znanstveno-istraživačkim institucijama proveden veći monitoring voda Parka na čak 22 mjerne stanice, koji je rezultirao i prijedlozima mjera za poboljšanje stanja“ (JPNP Una, 2026, str. 26).

Kvaliteta vode rijeke ovisi o ekološkoj čistoći njenog sliva, a upravo tamo je negativan utjecaj čovjeka izuzetno velik. 

Taj negativan utjecaj na sliv rijeka ima pogotovo teške posljedice kod krških rijeka i podzemnih voda!

Najveće prijetnje su direktno ispuštanje otpadnih voda u rijeke bez prethodne obrade, korištenje brojnih špilja i jama za odlaganje smeća te intenzivna poljoprivreda koja na ovako poroznom području uzrokuje zagađenje podzemnih voda otrovnim pesticidima.

Vaša je uloga dragi posjetitelji u zaštiti rijeka i jezera isto jako značajna, čuvajte ekosustave rijeka i jezera - pratite upute! 

Raznolikost staništa

Veliku vrijednost prirodne baštine ovih područja potvrđuje i podatak da je recimo na području Nacionalnog parka Plitvička jezera evidentirano 40 stanišnih tipova III razine Nacionalne klasifikacije staništa (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 45).

Nacionalni park Una također krasi velika raznolikost kopnenih i vodenih staništa. Detaljno istraživanje staništa tek predstoji, bez svake sumnje vrlo raznolikih zahvaljujući geomorfološkoj strukturi tla, konfiguraciji terena s različitim nadmorskim visinama i raznolikosti flore.

Već sada je znano da se posebnost staništa na sedrenim barijerama Une znatno razlikuje od ostalih staništa u slatkim vodama - pronađene su 42 vrste biljaka (25 vrsta algi i 17 vrsta mahovina), od koji gotovo sve sudjeluju u izgradni sedrenih tvorevina (JPNP Una, 2026, str. 37).

Šume

Prekrasne šume pokrivaju  trećinu kopnene površine naše planete Zemlje i od izuzetnog su značaja iz više razloga.

Između brojnih vrijednih uloga, šume su i vodeći izvor pitke vode, imaju važnu ulogu u zaštiti od erozije tla i ključnu u ublažavanju klimatskih i hidroloških (ne)prilika (UNEP, n.d.).

Posebnost područja Dinarida su i tzv. Ilirske vrste koje su preživjele ledena doba i danas su uglavnom endemične - prisutne i u naša 2Parka kao i nekim drugim dijelovima juga Europe.

Nacionalni park Plitvička jezera
Šume prekrivaju oko 75% Parka, od šikara do šuma prašumskog stadija. Zbog iznimnih prirodnih vrijednosti, izdvojeno je područje pod posebnom zaštitom (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 24):

1. Prašuma "Čorkova uvala" proglašena je specijalnim rezervatom šumske vegetacije 1965. godine i razvija se bez neposrednog utjecaja čovjeka. Predstavlja najljepšu prašumsku sastojinu Dinarida.  

Prašuma doslovno znači stara šuma, to su one šume koje su imale sreću da se razvijaju isključivo pod utjecajem prirodnih procesa, bez ili s vrlo malo utjecaja čovjeka. 

2. Iako je više nema, važno je spomenuti i nekadašnji spomenik parkovne arhitekture skupine Tisa u Sertić poljani koja je bila zaštićena još od 1962. godine. Nažalost, potpuno je uništena devedesetih godina prošlog stoljeća, posjećena i odvezena, za vrijeme okupacije ovih prostora tijekom Domovinskog rata (Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera, 2007, str. 43).

Razmjeri tog ekocida najbolje se shvate kada se sazna da je stablo tise (mitsko, sveto drvo) preživjelo velike klimatske promjene na našoj planeti i pripada skupini drveća s izuzetno dugim životnim vijekom koji se broji u tisućama godina. Zvuči nevjerojatno, no i danas imamo živuću tisu u selu Llangernyw u Sjevernom Walesu čija se starost procjenjuje na oko 4000 godina (The Woodland Trust, n.d.). Tisa vrlo sporo raste i doseže zrelost tek oko 70-te godine (u rasponu od 30-te do 120-te godine).

Umjesto planskog uzgoja, tisa danas izumire zahvaljujući čovjeku koji ju je zbog njenog vrlo tvrdog i trajnog drva i otpornosti na truljenje toliko "cijenio" da ju je gotovo istrijebio te time zaustavio proces prirodne obnove stabla.

Ovo drevno zimzeleno stablo koje impresionira svakoga tko ga ima priliku vidjeti, s masivnim promjerima debla od oko 2 m (iznimno 4 m) i visinom do 25 m - polako nestaje iz naših šuma! Mi sada imamo priliku učiniti pozitivnu promjenu!

Najzastupljenija vrsta u Parku je obična bukva (Fagus sylvatica), a druga po zastupljenosti je obična jela (Abies alba). Ilirske bukove šume prostiru se u Parku na gotovo 95 % ukupne šumske površine, a zastupljene su s četiri zajednice. No ovdje se nalazi još cijeli niz šumskih zajednica, od šume smreke, hrasta kitnjaka i običnog graba do crne johe, crnog graba, običnog bora i ostalih šumskih zajednica (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 46 i 292). 

Nacionalni park Una
Specifičnost Parka je da obuhvaća čak tri klimatska područja (kontinentalni, planinski i mediteranski), što se odražava i na raznovrsnost šumskih zajednica. Najprisutnije šumske vrste su one obične bukve, listopadnog hrasta i plemenitih listača (Querco Fagetea) (JPNP Una, 2026, str. 40).

Posebno je vrijedno spomenuti populaciju reliktne vrste azijske platane ili istočne platane (Platanus orientalis), vrlo cijenjenje vrste šumskog drveća, koje karakterizira brzi rast te obilna sjena i ljepota, a koja se u Parku pronalaze u priobalom području u kanjonu Une (JPNP Una, 2026, str. 41).

Podzemlje

Nacionalni park Plitvička jezera
Na području Parka je do sada zabilježeno 114 speleoloških objekata (82 jame i 32 špiljska objekta). U taj su broj uključeni i objekti koji se nalaze do 500 m izvan granice Parka (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 35):

• 91 objekt je po dimenzijama manji (do 50 m)
• 23 objekta spadaju u srednje velike speleološke objekte (od 50-500 m).

Zbog iznimnih prirodnih vrijednosti, 1964. su dodatno zaštićene tri špilje kao geomorfološki spomenici prirode (Plitvička jezera, 2019, str. 24), a svaka se odlikuje vrijednim podzemnim krškim oblicima i faunom (JUNP Plitvička jezera, 2007, str. 42 – 43):

1. Spomenik prirode pećina Golubinjača - bogata špiljskim ukrasima i faunom jednakonošaca.
2. Spomenik prirode pećina Šupljara - osim vrijednih pećinskih ukrasa prisutna je i značajna pećinska fauna kornjaša, ravnokrilaca, leptira i jednakonošaca.
3. Spomenik prirode Crna pećina (Vila Jezerkina) - bogata je pećinskim ukrasima raznih boja i veličina, a prisutni su brojni šišmiši, kao i fauna sisavaca i jednakonošaca.

U neposrednoj blizini NP Plitvička jezera nalazi se još jedno vrijedno zaštićeno područje - Baraćeve špilje u Rakovici. Šire područje Baraćevih špilja trajno je zaštićeno 2016. godine i visoko je vrijedno posjete!
Saznajte više ovdje: Baraceve spilje

Jeste li znali da stalagmiti sadrže precizne klimatske zapise iz naše daleke prošlosti, u nekim slučajevima i preko više milijuna godina stare! Čuvajte špiljske formacije - slijedite upute!

Nacionalni park Una
Kao geološka i krajobrazna osobitost, ističe se jedina registrirana pećina u sedrenim naslagama Martin Broda, no pretpostavke su da bi ih moglo biti znatno više (JPNP Una, 2026, str. 22 - 23). Detaljna znanstvena istraživanja podzemlja tek slijede, no uzmemo li u obzir da 2Parka imaju iste geološke značajke, za pretpostaviti je da je i brojnost speleoloških objekata također impozantna.

Flora 

Nacionalni park Plitvička jezera
U pogledu bogatstva i raznolikosti flore Park predstavlja svojevrstan fenomen. Na temelju sustavnih istraživanja utvrđena je velika raznolikost flore – više od 1400 vaskularnih biljnih vrsta i podvrsta (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 44).

Područje Nacionalnog parka Plitvička jezera te „sjeverozapadni dio Ličke Plješivice i područje od Vrela Koreničkog do Bjelopolja dio su Botanički važnog područja (IPA - Important Plant Area) zbog iznimnog sastava rijetkih, ugroženih i endemičnih svojti te vegetacije visokog botaničkog značenja“ (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 44).

Vrijedno je istaknuti izuzetnu raznolikost orhideja na prostoru Parka i među njima gospinu papučicu (Cypripedium calceolus) - najljepšu orhideju Europe koja je ujedno rijetka i ugrožena vrsta (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 45).

Pozornost zaslužuje i zlatna jezičnica (Ligularia sibirica), znana i kao sibirska jezičnjača. Ova ugrožena euroazijska vrsta jedno od rijetkih staništa u jugoistočnoj Europi ima upravo u Nacionalnom parku Plitvička jezera (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 45).

Nacionalni park Una
Neizmjerno bogato područje koje u tjesnacima i kanjonima rijeke Une ima do danas sačuvanu iskonsku vegetaciju s obiljem endemičnih vrsta.

Ovdje su naime prisutna tzv. refugijalno-reliktna staništa za koja je specifično da su najmanje izmijenjena u razdoblju između predglacijacije i postglacijacije. Tu je tako pronađen veliki broj tercijarnih biljnih vrsta koje su preživjele klimatske promjene u posljednjem glacijalnom periodu, kao npr. pukotinske ili stjenovite zajednice (Asplenietea rupestris) i dr. (JPNP Una, 2026, str. 37 - 38).

Ekološki uvjeti omogućili su razvoj oko 850 vaskularnih biljaka, od ukupno 4500 biljnih vrsta prisutnih u Bosni i Hercegovini! (JPNP Una, 2026, str. 39)

Analizama je utvrđeno preko 170 ljekovitih i aromatičnih biljnih vrsta, a neke od njih su žalfija (Salvia officinalis), kamilica (Matricaria chamomilla), žuti kantarion (Hypericum perforatum), majčina dušica (Thymus serpyllum), paprena metvica (Mentha piperita), neven (Calendula officinalis) i brojne druge vrste (JPNP Una, 2026, str. 40).

Endemi

Endemi predstavljaju biljne ili životinjske vrste koje žive na geografski ograničenom području, užeg ili šireg rasprostranjenja.

Nacionalni park Plitvička jezera
Udio endema užeg i šireg rasprostranjenja u ukupnoj flori Parka iznosi oko 1,7% (oko 24 endemičnie vrste i podvrste), a čine ga vrijedni primjerci kao što su hrvatski karanfil (Dianthus giganteus D’ Urv ssp.croaticus), livadni procjepak (Chouardia litardierei), krški kukurijek (Helleborus multifidus) i dr. (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 44).

Nacionalni park Una
U Parku tek slijedi detaljna inventarizacija flore, no prijašnja istraživanja i novija terenska istraživanja, provedena za potreba aktualnog Plana upravljanja, ukazuju na brojne endemične vrste lokalnog i šireg rasprostranjenja od kojih su mnoge vrste i rijetke (znači i ugroženije).

Lokalnih ili stenoendema ima dvije vrste (JPNP Una, 2026, str. 41):

•  unski zvončić (Campanula waldsteiniana ssp. Unaensis)
•  rijetka Moehringia bavarica ssp. Malyi iz roda merinka, trajna zeljasta biljka iz porodice karanfila.

Od endema šireg rasprostranjenja ovdje se javljaju (Bosna-S Sarajevo i Elektroprojekt Zagreb, 2011, str. 35): dinarski (11 vrsta), balkanski (15 vrsta), balkansko-apeninski (10 vrsta), dinarsko-apeninski (1 vrsta).

Na području Une utvrđen je i značajan broj ugroženih vrsta, a među njima su i globalno ugrožene vrste šaša (Bosna-S Sarajevo i Elektroprojekt Zagreb, 2011, str. 35): latasti šaš (Carex paniculata), obalni šaš (Carex riparia), prosasti šaš (Carex panicea), kao i končara (Filipendula ulmaria), obična trska (Phragmites australis), okriljena pljuskavica (Hypericum  tetrapterum) i dr. Obalni šaš inače predstavlja raznoliko i vrijedno stanište.

Kombinacija guste vegetacije i obilja hrane čine šaš važnim staništem za gmazove, ptice i sisavce!

Fauna

Biološka raznolikost faune u NP Plitvička jezera je zavidna, a fauna kralježnjaka, s izuzetkom sitnih, je dobro istražena s više od 250 utvrđenih vrsta (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 57).

Na području NP Una provedena su početna istraživanja stanja makrozoobentos zajednica, sitnih vodenih beskralježnjaka, za potrebe izrade Plana upravljanja, a i povijesni podatci istraživanja faune ukazuju na veliku raznolikost vrsta (JPNP Una, 2026, str. 41).

Beskralježnjaci

Kada se govori o sitnim vrstama često se misli da nisu posebno važne, za neke doduše potpuno opravdano, no, kada naučimo da recimo kukci predstavljaju više od polovice svih životinjskih vrsta i da bez njih ne bi postojali mnogi drugi oblici života, počnemo drugačije gledati na ta mala bića. Posebno na ona o kojima ovisi oprašivanje većine cvjetnica, a tu su i brojna druga koja su izvor hrane za mnoge druge životinje.

Nacionalni park Plitvička jezera
Brojni beskralježnjaci u Parku još čekaju detaljnija istraživanja, no među brojnim kukcima, koji čine po brojnosti značajnu vrstu u kopnenim staništima Parka, dobro su istraženi tulari (Trichoptera) kojih je do sada na području Parka registrirano čak 90 vrsta (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 63).

Među njima je i jedna endemska vrsta koja matičnu lokaciju ima upravo na Plitvičkim jezerima, to je lički izvorski tular (Drusus croaticus) i jedna posebna endemska podvrsta koja je prvi put zabilježena također ovdje na području Plitvičkih jezera - plitvički mrežičasti tular (Ryacophila dorsalis plitvicensis) (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 63).

Do sada je na Plitvicama registrirano 90 vrsta danjih leptira i 350 vrsta noćnih, a pretpostavka znanstvenika je da je broj ukupne potencijalne faune Lepidoptera u Parku znatno veći (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 62). Nažalost, ova druga po brojnosti vrsta iz skupine kukaca je globalno i jedna od najugroženijih.

U Parku su prisutne, posebnog spomena vrijedne i visoko ugrožene tri vrste leptira iz porodice plavaca koje se nalaze na popisu zaštićenih vrsta svjetske prirodoslovne baštine (IUCN Crveni popis ugroženih životinjskih vrsta), Crvenoj knjizi Europe i Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 62):

• veliki plavac (Phengaris arion)
• gorski plavac (Phengaris alcon rebeli)
• močvarni plavac (Phengaris alcon alcon). 

Nacionalni park Una
U istraživanjima koje su proveli Matočkin i Pavletić 1959., 1960. i 1963. registrirano je visokih 68 svojti beskralježnjaka. Najbrojniju skupinu, 19 svojti, također su činili pripadnici skupine tulara (Trichoptera) (JPNP Una, 2026, str. 41).

Vrijedno je istaknuti i 11 zabilježenih vrsta iz skupine kopnenih gastropoda (puževa) u kanjonu Une koji „korijene“ vuku iz glacijalnih i predglacijalnih razdoblja (JPNP Una, 2026, str. 41).

U Parku je do sada zabilježeno oko 75 vrsta leptira, dok endemske ili rijetke vrste beskralježnjaka za sada nisu zabilježene (JPNP Una, 2026, str. 41 – 42). 

Postoji jedna jako interesantna skupina organizama koja čovjeku omogućuje biološko praćenje čistoće ili promjena u prirodi - tzv. bioindikatori.

Bioindikatori naime svojom prisutnošću i brojnošću ukazuju na kvalitetu i čistoću nekog staništa, a u toj važnoj skupini su i leptiri. Pored toga što su izuzetno osjetljivi na promjene u okolišu, leptiri imaju i vrlo značajnu ulogu u kopnenim ekosustavima.

Glavni razlog ugroženosti leptira je gubitak staništa, a jedno od najznačajnijih staništa za leptire su travnjaci, životna zajednica u koju spadaju livade i pašnjaci.

Kralježnjaci

Koliko je ozbiljna situacija s opstankom života kakvog znamo na planeti Zemlji, najzornije prikazuje ubrzani nestanak brojnih vrsta kralježnjaka!

 Broj izumrlih vrsta kralježnjaka u posljednjem stoljeću najveći je ikada, čak 617 vrsta je izumrlo od 1900. godine (Ceballos i dr., 2015).

Znanstvenici sa sveučilišta Stanford, Berkley i Princeton izvršili su opsežno istraživanje prikazano u studiji Accelerated modern human-induced species losses: Entering the sixth mass extinction i zaključili da smo već ušli u proces šestog masovnog izumiranja životinjskih i biljnih vrsta na planeti Zemlji (Ceballos i dr., 2015). No sada s velikom razlikom, ovo je prvo koje uključuje i ljudska bića!!

Promatrajući povijesnu stopu izumiranja kralježnjaka pomoću fosilnih ostataka zaključili su da je stopa izumiranja u ovom trenutku čak 100 puta viša od stope izumiranja u periodu kada Zemlja nije prolazila kroz proces masovnog izumiranje vrsta (Ceballos i dr., 2015).

„Najozbiljniji aspekt ove ekološke krize je gubitak bioraznolikosti. Neosporni su dokazi da su nedavne stope izumiranja bez presedana u ljudskoj povijesti. Na ljudskoj vremenskoj skali, ovaj gubitak bi zapravo bio trajan. Izbjegavanje pravog šestog masovnog izumiranja zahtijevat će brze, znatno pojačane napore za očuvanje već ugroženih vrsta i ublažavanje pritisaka na njihove populacije - posebno gubitak staništa, prekomjerno iskorištavanje resursa Zemlje radi ostvarivanja ekonomske koristi i klimatske promjene. Međutim, prozor prilika se brzo zatvara“ (Ceballos i dr., 2015).

Ribe

Nacionalni park Plitvička jezera
U vodama Parka je registrirano devet (9) vrsta riba, među kojima su četiri (4) vrste autohtone: potočna pastrva (Salmo trutta), primorski pijor (Phoxinus lumaireul) i "nedavnim istraživanjem utvrđene dvije ciljne vrste talijanski zlatni vijun (Sabanejewia larvata) i dvoprugasti vijun (Cobitis bilienata). U Parku je do 1990-tih bio dozvoljen ribolov koji je uz poribljavanja 30-tih i 60-tih najodgovorniji za šest (6) alohtonih vrsta evidentiranih u Parku. Ribolov je zabranjen! (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 61).

Nacionalni park Una
Najnovije ihtiološko istraživanje u slivnom području rijeke Une, provedeno krajem 2023. godine, utvrdilo je prisustvo sedam (7) vrsta riba na teritoriju Parka: potočnu pastrvu (Salmo trutta), lipljen (Thymallus thymallus), peš (Cottus gobio), klen (Squalius cephalus) i gagicu (Phoxinus phoxinus) te dvije alohtone vrste, kalifornijsku pastrvu (Oncorhynchus mykiss) i plisku (Alburnoides bipunctatus) (JPNP Una, 2026, str. 35-36).

Najveći udio čine slamonidne vrste: potočna pastrva (Salmo trutta) i lipljen (Thymalsus thymallus) koje su rasprostranjene u rijeci Uni na cijelom području Parka kao i u rijeci Unac (JPNP Una, 2026, str. 36).

Unu krase i dvije endemske vrste: gagica (Phoxinus phoxinus) i mladica (Hucho hucho) inače endem Crnomorskog sliva koja je ugrožena i u BiH (VU ili „rizična“ prema IUCN kategorizaciji) te još jedna rijetka i time ugroženija vrsta: dvoprugasta uklija (Alburnoides bipunctatus) (JPNP Una, 2026, str. 42-43).

"Zbog smanjenja kvaliteta vode i staništa ove vrste su sve ugroženije, ne samo na lokalnom nego i europskom nivou. Kako bi odgovorio na te izazove, Park planira redovito, na godišnjoj razini, poribljavati rijeke Unu i Unac autohtonim vrstama potočne pastrve i lipljena" (JPNP Una, 2026, str. 43).

Nesavjestan ribolov čini ove vrste dodatno ranjivima, pomozite rijeci poštujući ribolovna pravila Nacionalnog parka Una!

Vodozemci, gmazovi, kukcojedi, glodavci i šišmiši

Nacionalni park Plitvička jezera
Svijet sitnih kralježnjaka iznimno je raznolik u Parku, no još uvijek nedovoljno istražen, izuzev šišmiša koji su, kao i neke druge sitne vrste, ugroženi i strogo zaštićeni.

Dosadašnjim istraživanjima utvrđena je prisutnost više od 50 vrsti sisavaca, od kojih je 11 ciljnih vrsta. Na popisu ciljnih i strogo zaštićenih vrsti sisavaca nalazi se njih 28 (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 57 i 295).

U Parku su dosadašnjim istraživanjima potvrđene i kartirane čak 22 vrste šišmiša, a među ciljanim i strogo zaštićenim vrstama nalazi se njih sedam: južni potkovnjak (Rhinolophus euryale), veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum), širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi), dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii), velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii) i veliki šišmiš (Myotis myotis) (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 58 i 295).

Šišmiši su iznimno važan dio ekosustava i jedna od vrsti znanih kao bioindikatori zdravlja okoliša!

Predstavljaju vrlo bitnu kariku u prirodnom obnavljanju šuma jer raspršuju sjeme i oprašuju čitav niz biljaka koje cvatu noću, a poznati su i kao prirodni „pesticid“ jer se isključivo hrane kukcima i paucima čiju brojnost kontroliranju!

Pridružite se krajem 8. mjeseca (uobičajeno zadnji puni vikend u kolovozu) međunarodnom danu i događaju "Noć Šišmiša" u Nacionalnom parku Plitvička jezera i Baraćevim špiljama i naučite sve o ovim posebnim i vrijednim bićima.

Znanstvenim istraživanjima do sada je također potvrđeno i kartirano (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 60 - 61): 

• 13 vrsta gmazova (Reptilia) - od kojih njih čak 10 ima status strogo zaštićene vrste kojoj se mora utvrditi dodatna zaštita kroz osiguravanje posebnih zaštićenih lokaliteta /rezervata unutar Parka
• 14 vrsta vodozemaca (Amphibia) - a među njima je veliki vodenjak (Triturus carnifex), strogo zaštićena i rijetka zavičajna vrsta.

Vodozemci su izvrsni bioindikatori zdravlja okoliša zbog svoje visoke osjetljivosti na kemikalije. Oni unose hranjive tvari kroz kožu pa tako i toksine iz okoliša koji se u njihovom tijelu nakupljaju brže nego kod drugih vrsta te time brzo odražavaju stanje zdravlja okoliša!

Nacionalni park Una
U Parku navode 65 predstavnika sisavaca iz 19 različitih porodica za koje je izgledno da obitavaju na području Parka. Koje su eventualno ciljne vrste i općenito koje je stanje brojnosti i ugroženosti još nije utvrđeno (JPNP Una, 2026, str. 43).

 Među vrstama za koje postoji velika vjerojatnost da imaju stanište na području Parka i koje čekaju znanstveno potvrđivanje nalaze se (JPNP Una, 2026, str. 43 - 46):

• šišmiši (Chiroptera) - pretpostavlja se da na području Parka ima 20 vrsta šišmiša iz dvije porodice
• gmazovi (Reptilia)  - Park navodi 16 predstavnika gmazova iz šest različitih porodica od koji su najbrojniji gušteri (Lacertidae)
• vodozemci (Amphibia) - pretpostavlja se prisutnost 13 vrsta od koji su 3 veoma rijetke, a to su crni daždevnjak (Salamandra atra) reliktna vrsta u BiH (status VU „rizična“), planinski vodenjak/triton (Triturus alpestris) koji je endemska vrsta te još jedna vrlo rijetka vrsta u BiH veliki vodenjak/triton (Triturus carnifex).

Prema kriterijima Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) status ugroženih vrsta imaju (JPNP Una, 2026, str. 46):

• čovječja ribica (Proteus anguinus) - status ranjiva - VU
• obična gatalinka (Hyla arborea) status gotovo ugrožena vrsta - NT
• crni daždevnjak (Salamandra atra) - status VU „rizična“, inače predstavlja reliktnu vrstu u BiH.

Vodozemci čine jednu od najraznolikijih i najugroženijih skupina kralježnjaka.

Glavni razlozi ugroženosti vodozemaca su uništavanje staništa, zagađenje okoliša, pesticidi te zarazne bolesti! 

Ptice

Ova izuzetno važna vrsta značajno pomaže u održavanju važne ekološke ravnoteže. Ptice jedu insekte koji mogu nanijeti velike štete šumama i poljoprivrednim usjevima i time osiguravaju prirodnu kontrolu insekata. Ptice oprašuju biljke, raspršuju sjeme, a također su važni čistači u mnogim ekosustavima jer uklanjaju leševe uginulih životinja.

Nacionalni park Plitvička jezera
Ornitofauna Plitvičkih jezera, osobito šumskih staništa, izuzetno je bogata i odlikovana brojnim vrstama. Do sada je zabilježeno 168 vrsta ptica, od kojih je čak 21 vrsta ciljna (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 58).

Ornitofaunu Parka također krasi nekoliko vrijednih bioindikatora zdravlja okoliša. Prisutna populacija vodenkosa (Cinclus cinclu) indicira na čistoću vodenih staništa, a velike i stabilne populacije sova i djetlovki ukazuju na zdravlje šumskih ekosustava. Najbrojnija sova u Parku je jastrebača (Strix uralensis), ujedno i ciljna vrsta. Procijenjenih 70 – 80 parova u Parku predstavlja oko 10 % ukupne populacije jastrebača u Hrvatskoj (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 58).

Ono po čemu se jastrebača još ističe je i gustoća njene populacije u Parku, a to su 5,4 para/10 km² u bukovo-jelovim šumama SZ dijela Parka. To je ne samo najveća zabilježena gustoća jastrebača u Hrvatskoj već i među najvećima u Europi. Sjajan indikator zdravlja šumskih staništa (JUNP Plitvička jezera, 2019, str. 58).

Nažalost, ugroženost ptica na razini Republike Hrvatske je jako izražena: od 230 vrsta ptica koje se redovito gnijezde u Hrvatskoj, čak 91 vrsta (39%) je na Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske, od čega je 56 vrsta ugroženo (kategorije kritično ugroženih (CR), ugroženih (EN) i osjetljivih (VU) vrsta) (Tutiš i sur., 2013).

"Korištenje prirodnih resursa osobito vodno gospodarstvo, šumarstvo i krivolov predstavljaju najveću prijetnju pticama Hrvatske tj. prijetnja su opstanku čak 89% ugroženih vrsta" (Tutiš i sur., 2013).

Nacionalni park Una

Ornitofauna Parka još čeka sistemsko istraživanje, no na temelju postojećih podataka dobivenih kroz promatranja i proučavanja ptica na širem regionalnom području, očekivano je da na ovom području obitava više od 120 vrsta ptica (JPNP Una, 2026, str. 44).

Iako nema zabilježenih endemskih vrsta, ornitofauna Parka je posebna zbog prisutnosti pojedinih rijetkih i ugroženih vrsta kao što su veliki tetrijeb (Tetrao urogallus), kosac (Crex crex), lještarka (Tetrastes bonasia), djetlić (Picidae), sova (Strigiformes), sjenica (Paridae) i dr. (JPNP Una, 2026, str. 44 - 45).

Od ptica koje se nalaze među zaštićenim vrstama posebno se ističu (JPNP Una, 2026, str. 45): 

• suri orao (Aquila chrysaetos) i 
• sivi sokol (Falco peregrinus).

Uzevši u obzir da se područje Parka nalazi na jednom od glavnih migracijskih koridora ptica selica na putu prema Africi tzv. jadranskom selidbenom putu (The Adriatic Flyway) koji je dio šireg afričko-euroazijskog selidbenog puta (African-Eurasian Flyway) te na temelju postojećih znanstvenih podataka o ornitofauni šireg regionalnog područja, pretpostavlja se da bi broj vrsti konačno mogao biti i veći od 160 (JPNP Una, 2026, str. 45), no detaljna znanstvena istraživanja tek slijede.

U tijeku je ažuriranje podataka, hvala na razumijevanju!

Veliki sisavci

Nacionalni park Plitvička jezera
Svakako najpoznatiji veliki sisavac ovog područja je smeđi medvjed (Ursus arctos), ujedno i dio logotipa Nacionalnog parka Plitvička jezera. Od drugih ugroženih vrsta velikih sisavaca ovdje obitavaju i sivi vuk (Canis lupus), euroazijski ris (Lynx lynx), divlja mačka (Felis sylvestris) i druge vrste.

Sve četiri vrste su jako ugrožene i zakonom zaštićene!!

Ova skupina velikih sisavaca nalazi na popisu zaštićenih vrsta svjetske prirodoslovne baštine (IUCN Crveni popis ugroženih vrsta), a ujedno su i Natura 2000 važne vrste (EU rijetke, rizične ili ugrožene vrste). Inače ovaj raznolik red Carnivora na globalnoj razini uključuje čak 12 porodica, od kojih 9 živi na kopnu, a ukupno obuhvaća više od 280 vrsta!

U Parku su registrirane i brojne druge vrste velikih sisavaca kao što su lisica, jazavac, kuna zlatica, kuna bjelica, tvor, lasica i dr., a od krupnih biljojeda Parka ističu se srne, jeleni i divlje svinje.

Za registriranu euroazijsku vidru (Lutra lutra), zakonom zaštićenu vrstu uvrštenu na Crveni popis ugroženih biljaka i životinja Hrvatske, znanstvenici utvrđuju podatake za procjenu rizika od izumiranja.

Skupina velikih sisavaca nalazi se u posebno teškoj situaciji. Životinje naime ne mare za umjetne, ljudskom rukom stvorene granice, one moraju migrirati u potrazi za hranom, partnerom ili se jednostavno seliti - sve je to presudno za njihov opstanak. Istovremeno, zaštićene divlje vrste sve se teže kreću unutar i izvan granica zaštićenih prostora zbog različitih ljudskih aktivnosti - bez svake sumnje stvorili smo ogroman pritisak na ova inteligentna bića koja su svjesna velike opasnosti kojoj su izložena! 

Prije obilaska Nacionalnog parka Plitvička jezera svakako proučite važna: Pravila ponasanja

Nacionalni park Una
Članove sisavaca iz reda zvijeri (Carnivora) tek treba temeljito istražiti na području Nacionalnog parka Una, a procjene stručnjaka su da na području Une obitava oko 13 zvijeri.

Od niza zaštićenih sisavaca izdvojili smo tri velike zvijeri iz visoko ugrožene skupine: smeđi medvjed (Ursus arctos), sivi vuk (Canis lupus) te euroazijski ris (Lynx lynx), a sve se smatraju važnim sastavnicama dobro očuvanog okoliša i biološke raznolikosti.

Od ostalih ugroženih vrsta zvijeri iz skupine sisavaca izvjesna je prisutnost vrsta kao što su: vidra (Lutrinae), jazavac (Mustelidae), lasica (Mustela) i zerdav (Mustela erminea). Pretpostavke su da je raznolikost i brojnost ovih vrsta veća, no detaljna znanstvena istraživanja i procjene stanja ugroženosti svih prisutnih vrsta tek slijede, nadamo se u skoroj budućnosti.

Prije obilaska Nacionalnog parka Una svakako pročitajte važna: Pravila Parka

Zajedno u Zelenoj Misiji! Našom zajedničkom suradnjom možemo snažno doprinijeti i zaštiti prirode i opstanku brojnih seoskih zajednica!

Dobrodošli u GWT2P destinaciju!

Izvori i literatura

1. Ceballos, G., Ehrlich, P. R., Barnosky, A. D., García, A., Pringle, R. M. i Palmer, T.M. (19. lipnja 2015). Accelerated modern human–induced species losses: Entering the sixth mass extinction. Sci. Adv. 1,e1400253 (2015). DOI:10.1126/sciadv.1400253
2. Bioportal. (n.d.). Istraži prirodu. <https://bioportal.hr/istrazi-prirodu/>
3. Bosna-S Sarajevo i Elektroprojekt Zagreb. (2011).Plan Upravljanja za Nacionalni park Una [PDF file]. Ministarstvo okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine, Projekat šumskih i planinskih zaštićenih područja (GEF-WB). <https://npuna.com/wp-content/uploads/2020/03/Plan-upravljanja-NP-Una.pdf>
4. Bosna-S Consulting. (2009). Master plan razvoja turizma za zaštićeno područje Nacionalnog parks Una [PDF file]. Ministarstvo okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine. <https://npuna.com/wp-content/uploads/2020/03/Master-plan.pdf>
5. Institut za vode J. J. Strossmayer. (7. veljače 2025). Sedrene barijere – rezultat složenih interakcija u vodi. <https://institutjjs.hr/sedrene-barijere-rezultat-slozenih-interakcija-u-vodi/>
6. Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera. (2007). Plan upravljanja Nacionalnog parka Plitvička jezera. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
7. Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera. (2019). Plan upravljanja Nacionalnim parkom Plitvička jezera 2019. – 2028. [PDF file]. <https://np-plitvicka-jezera.hr/wp-content/uploads/2019/10/Plan-upravljanja-NP-Plitvi%C4%8Dka-jezera.pdf>
8. Javno preduzeće Nacionalni park Una. (2026). Plan upravljanja Nacionalnim parkom Una 2026.  – 2035. [PDF file]. <https://npuna.com/wp-content/uploads/2020/03/PLAN-UPRAVLJANJA__FINAL_HaRis_20042026.pdf>
9. Poljak, Ž. (1996.). Hrvatske planine. Golden marketing, Zagreb
10. Tutiš, V., Kralj, J., Radović, V., Ćiković, D. i Barišić, S. (Ur.). (2013). Crvena knjiga ptica Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 258 str. <https://www.haop.hr/hr/publikacije/crvena-knjiga-ptica-hrvatske>
11. UNEP. (n.d.). Why do forests matter? <https://www.unep.org/topics/forests/why-do-forests-matter>
12.The Woodland Trust. (n.d.). Llangernyw Yew. <https://ati.woodlandtrust.org.uk/tree-search/tree?treeid=5126&from=3523&v=3093968&ml=map&z=13&nwLat=53.20862854520075&nwLng=-3.7628602981573636&seLat=53.17669460946598&seLng=-3.6087942123417065#/>