Korenica

Pozivamo vas u obilazak vrlo starog naselja i lokalne zajednice koja je ujedno i dom najstarijeg i najvećeg nacionalnog parka u Republici Hrvatskoj! 

Korenica kroz vrijeme

Pod humanijim povijesnim okolnostima Korenica vas je danas mogla dočekati s impresivnom srednjovjekovnom utvrdom na brdu Mrsinj i uređenim arboretumom, razvijenim astronomskim centrom, snažnim obrtništvom i s možda još puno toga više da je kojim slučajem bila oslobođena brojnih ratnih stradanja. Saznajte ponešto o turbulentnoj sudbini ovog naselja kroz ovaj sažetak, a onda dođite i bacite pogled na ovo posebno područje s jednog od najljepših vrhova u Hrvatskoj i šire - s vrha Gola Plješevica.

Vrh Gola Plješivica

Istražite područje Korenice koje se smjestilo ispod najvišeg vrha sjevernog dijela Ličke Plješivice - impresivne Gole Plješivice. Vjerujemo da ćete rado doći u istraživanje kad saznate ponešto o njenoj burnoj povijesti i o onome što vam već sada nudi, na primjer:

  • uspon na najviši vrh sjevernog dijela veličanstvenog masiva Ličke Plješivice, "ličko orlovo gnijezdo" s jednim od najljepših panoramskih pogleda u RH
  • nastupe folklornih društava Korenica i Prosvjeta te Udruženja Nit koji njeguju tradicijsku kulturu
  • uživanje u vrhunskim restoranima i vrhunskim proizvodima nagrađivanih pčelara
  • obilazak lokacija starog Mrsinj - grada, ljekovitog izvora i crkve Ružica
  • uživanje u biciklističkim i hodačkim turama
  • posjet Astronomskom društvu Korenica i koreničkoj zvjezdarnici s kupolom promjera 10 m, visine 17 m te rotacijom od 360 stupnjeva, koja se još razvija
  • a tu je i Mala Scena Plitvička, udruženje koje organizira raznolike kulturne događaje kroz godinu.

Inspirirajte se Događanjima i Aktivnostima i ovim malim povijesnim pregledom pa dođite u eko istraživanje Korenice i okolice!

GWT2P - Eko i Aktivno!

Na početku ove male šetnje kroz povijest korisno je znati da je Korenica lijepo ruralno naselje koje je ujedno i administrativni centar općine Plitvička jezera; njezina povijest je tijesno vezana uz povijest Like i šire regije ali o njoj samoj nema puno sačuvanih povijesnih dokumenata. No priča je svakako zanimljiva jer daje uvid u širu sliku događanja koja su obuhvaćala i Korenicu.

Prapovijest

Širu regiju kojoj pripada i Korenica ljudi su počeli naseljavati još od vremena paleolitika - najstarijeg razdoblja prapovijesti. Značajna arheološka nalazišta pronađena u Cerovačkim špiljamaDonjem Pazarištu u Lici svjedoče o prisutnosti ljudi u periodu srednjeg paleolitika, prije 120 000 godina kada je primarna čovjekova aktivnost bila vezana uz lov i sakupljanje plodova, odnosno uz preživljavanje pri čemu su se koristile razne alatke koje su uz ostale vrijedne predmete i pronađene na nalazištima. Svakako vrijedi posjetiti ova vrijedna nalazišta i lijepe lokacije u Lici!

Japodi

Vrlo zanimljiva i miroljubiva etno grupa ilirskih plemena, Japodi, kontinuirano naseljavaju područje današnje Like, ali i naših susjeda u Bosni, od približno 9. stoljeća pr. Kr. i to uglavnom područje omeđeno rijekama Kupom, Unom te planinom Velebit i Vinodolom u zaleđu Crikvenice na obali Jadranskog mora. Za razliku od susjednih plemena (npr. Dalmata) ne karakterizira ih ratnička tradicija već naglašeno poljoprivredna te rudarstvo i metalurgija.

Arheološka ostavština Japoda vrlo je bogata i dosad pomno istražena. Interesantna je činjenica da u grobovima ovog zanimljivog plemena arheolozi nisu pronašli oružje, kao kod većine ostalih plemena, već brojne brončane i jantarne predmete, kao recimo ukrase za glavu, kopče, privjeske, okove za pojas i sl. što upućuje na visoku razinu umjetničkog obrta ovog plemena (Olujić, 2007., str. 198-194).

U japodskim grobovima pronađena su zanimljiva pokrivala za glavu - kape s resama - za koje se vjeruje da su preteča današnjim tradicionalnim ličkim kapama.

Imperijalni Rim ni Japodima nije dao mira, napadali su ih u više navrata tijekom kojih su ih Japodi uspješno odbili, čak su bili smatrani i zavidnim protivnikom. No, situacija će se trajno promijeniti u sukobu s Oktavijanovom vojskom.

Antika

Osvajanje, okupiranje, iskorištavanje, ubijanje, borba za moć i premoć, to je manje više ono što bilo koja imperijalistička država radi, pa tako i Rimljani. Rimski vojskovođa Oktavijan (koji će uskoro postati car August) pokrenuo je vojnu operaciju u provinciji Ilirik (Illyricum) u period od 35. do 33. pr.n.e., kada je konačno pokorio i strateški važno područje Japoda zbog daljnjih osvajanja u južnoj Panoniji. Područje današnje Korenice zajedno s ostalim osvojenim dijelovima japodskog područja pripalo je Rimskoj provinciji Dalmaciji (Olujić, 2007., str. 71-103).

Nenasilna, duhovna i materijalna kultura Japoda počela se gasiti nakon invazije Rimljana, kada je na cijelom japodskom ozemlju (današnja Lika, Gorski Kotar, Pounje i Kordun) započeo proces romanizacije.

Srednji vijek

Područje Korenice, kao i cijele šire regije, u srednjem vijeku počinju naseljavati Hrvati. Početkom 7. stoljeća, u vrijeme migracija ranosrednjovjekovnih Slavena i za vrijeme vladavine bizantskog cara Heraklija, Hrvati iz skupine Južnih Slavena naseljavaju prostor od obale Jadranskog mora i postepeno se šire dublje u unutrašnjost kontinenta asimilirajući se s etničkim skupinama koje tamo zatiću (to su pretežitim dijelom današnji teritoriji Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine). U ovom povijesnom periodu vladaju hrvatski knezovi i kraljevi, a cijeli period karakteriziraju i brojna previranja i borbe za prijestolja u brojnim kraljevstvima uzduž i poprijeko starog kontinenta (Macan, 1992., str. 15-17).

Nemilosrdne su okolnosti tjerale brojne narode u razne saveze, a Hrvate i Mađare, kao rijetko koje druge narode, krase bliski savezi koji su trajali kroz čak osam stoljeća. Sve je započelo 1102. kada se sklapa hrvatsko-ugarski sporazum Pacta Conventa kada i Korenica postaje dijelom Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Kroz taj dugi period koji se proteže sve do 1918. dva naroda prolaze i kroz vrlo teške periode, velike izazove, no uvijek se ponovo sastaju i uspijevaju usprkos svih nedaća zajedno stvoriti "impresivnu umjetničku baštinu" (Holjevac, 2020.).    

Srednji vijek karakteriziraju brojna ratovanja, prevrati i borbe za prestolja i moć. Nažalost, područje Korenice i Hrvatske u cijelosti bilo je jedno od onih "atraktivnih" koja su zbog takve sudbine posebno jako patila. Jedni od osvajača koji su protutnjali ovim područjem bili su i Tatari koji su iza sebe ostavljali pustoš, u Lici su tada uništena sva naselja u "nizini", odnosno sva izvan utvrda podignutih na liticama i brdima, kao na primjer Mrsinj (Bogović, 2016. str. 42-43).

Mongoli su 1241. g. porazili vojsku hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV i pokorili čitavu istočnu Ugarsku. Kralj je s obitelji pobjegao u Hrvatsku, a za njim su u okrutnu potjeru krenuli i Mongoli koji su tada poharali i dio naše današnje regionalne destinacije.

Kralj se prvo sklonio u Zagreb, a Mongoli su zauzvrat Zagreb pokrali, razrušili, spalili, a velik broj njegovih građana okrutno mučili i ubili. Istu okrutnost doživljavaju i sva ostala područja na putu potjere prema Trogiru i Splitu (Klaić, 1982., str. 251.-252).

Godinu dana kasnije, Mongoli su se povukli i još danas se razmatraju razne teorije o tome zašto su to tako iznenada učinili, no time je završio jedan od posebno okrutnih perioda s traumatičnim posljedicama za sve zemlje i narode koje su ga doživjele.

Districtus de Korenica

Najstariji spomen imena Korenica, ujedno i sjedišta istoimenog upravnog okruga (districtus de Korenica) u sklopu Krbavske županije, nalazi se u dokumentu iz 1468. godine kada je Korenica pripadala obitelji Kurjaković. Iz nešto kasnijih povijesnih dokumenata se također doznaje da se 1489. na području današnje Korenice nalazio i kaštel koji je bio izgrađen kod sela Kalebovac na brdu Gradina te podgrađe naseljeno obrtnicima i trgovcima (Hrvatska enciklopedija, b.d.). Nemali broj crkava i ostali materijalni ostaci daju zaključiti da je čitavo ličko područje proživljavalo svoje svojevrsno zlatno doba prije dolaska Turaka.

Osmansko carstvo

Najvećim dijelom zbog teških povijesnih okolnosti i loših sporazuma, ovaj dio Hrvatske je tijekom jako dugo vremena služio kao habsburška predstraža u obrani središnje Europe od Turaka koji su 1527. pokorili i Korenicu (Hrvatska enciklopedija, b.d.). 

Svakako jedno od najtraumatičnijih perioda u povijesti Korenice i Hrvatske. Stradavanja, ljudska i materijalna, bila su toliko strašna da se tijekom osmanskih osvajanja u 16. stoljeću drastično promijenila i demografska slika ovog područja.

Ta demografska promjena u budućnosti će biti uzrok novih i velikih stradavanja u Korenici, Hrvatskoj i regiji. Dobar dio domicilnog katoličkog stanovništva je ili ubijen ili otjeran u bijeg pred strašnim nasiljem, pa se tako iz Korenice i Like u periodu između 1523. - 1526. g. odselio znatan dio autohtonog hrvatskog stanovništva pod prijetnjom kontinuiranih teških stradavanja, a Turci su prisilno naselili dio pravoslavnog stanovništva s već pokorenih područja (Hrvatska enciklopedija, b.d.).

Tijekom tri stoljeća, počevši od najranijih osvajanja 1350-ih, Osmanlije su primjenjivale prisilne transfere stanovništva (na turskom sϋrgϋn), preseljavajući tisuće i tisuće pojedinaca, čak i zajednice, u oba smjera između azijskog i europskog dijela imperija (Şeker, 2013.). Ponekad su ti transferi bili dobrovoljni, ponekad stimulirani novcem i povlasticama, ali uglavnom su to bili prisilni transferi napaćenih ljudi koji su bili na raspolaganju vladajućoj sili pri izgradnji sve veće imperijalne države.

Važan strateški položaj, razne granice razdvajanja koje su se protezale upravo po ovom području kroz više stoljeća, uvjetovale su česte ratne sukobe i velike patnje, kao što je bio onaj koji se zbio na Krbavskom polju blizu Udbine.

Krbavsko polje

Godine 1493., na velikom Krbavskom polju u neposrednoj blizini Korenice, na području koje danas administrativno pripada općini Udbina, odvila se tragična Krbavska bitka, često zvana i Bitka Hrvata. Hrvatska feudalna vojska, s banom Emerikom Derenčinom na čelu, presrela je na Krbavskom polju tursku vojsku pod vodstvom sandžak-bega Hadum Jakub-paše koja je neumorno pljačkala, mučila i ubijala po hrvatskom i inim teritorijima.

Odluka Bana da se ide u otvorenu bitku s puno izvježbanijom i naoružanijom turskom vojskom pokazala se kobnom i tragičnom. Ban je odbio prijedlog Ivana Frankopana Cetinskog koji je savjetovao opciju sa zasjedama u klancima i poveo ljude na čistinu Krbavskog polja. Zbog ove katastrofalne taktike Bana život je izgubilo ogromno mnoštvo seljaka i veliki broj hrvatskog plemstva, a posljedice ovog događaja teško su utjecale na budućnost lokalnog stanovništva i cijele Hrvatske. Strašna bitka vođena je prsa o prsa s hladnim oružjem i oruđem i ostavila iza sebe šokantan prizor s preko deset tisuća osakaćenih leševa, velikom većinom Hrvata (CHM, 2003.). Od tada je Krbavsko polje u narodu postalo poznato kao "Krvavo polje".

Hrvatska je kroz svoju dugu povijest bila podjednako žrtva stranih osvajača, kao i kobnih odluka domaćih vođa.

Potvrdit će to brojni događaji koji slijede, a Krbavska bitka predstavlja jedan od najdramatičnijih događaja u dugotrajnoj borbi Hrvata za opstojnost i obranu doma.

Zbog borbi za vlast unutar Europe i samog Hrvatskog kraljevstva, borba protiv Osmanlija nerijetko je bila prepuštena samo hrvatskoj strani i popraćena strašnim stradavanjem ljudi i općim pustošenjem.

Stradava i hrvatski kontingent iz Slavonije 1526. u velikom vojnom srazu mađarske vojske pod vodstvom mađarsko-hrvatskog kralja Ludovika II s Osmanlijama na Mohačkom polju tijekom kojeg je poginulo više od 20 000 vojnika kao i sam kralj - pri povlačenju (Hrvatska enciklopedija, 2021.). Pod snažnim dojmom ovog teškog vojnog poraza i nagomilanih problema prekida se trenutni savez Hrvata i Mađara, a hrvatsko i mađarsko plemstvo traže načine kako se što učinkovitije obraniti od sve krvavije osmanske invazije te se u takvim okolnostima sastaje i Hrvatski sabor krajem 1526. i donosi odluku o povezivanju s Austrijom i izboru Ferdinanda I. iz dinastije Habsburga za kralja koji je i okrunjen 1. 1. 1527. u Cetinu. Obje kraljevine uskoro postaju dijelom Habsburške Monarhije, no u njoj su kao pridružene kraljevine, dakle kao područja s posebnim statusom i vlastitim saborima, no i nadalje su to jako teška vremena (Macan, 1992. str. 123.-127.).

Ovim ulaskom u sastav Habsburške Monarhije Hrvatska, kao i Mađarska, ipak gubi i dio svoje autonomije, a kako je to izgledalo može se razaznati kroz priču o tragičnom kraju dviju poznatih hrvatskih plemićkih obitelji - Zrinskih i Frankopana te uništenju Mrsinj-grada. Par crtica o tim događajima možete naći pod Istražite Lokalno.

Vojna krajina

Teško ratno stanje potrajalo je sve do austrijsko-turskog rata (1683. 1699.) kada je gotovo cijela Lika oslobođena od Turaka. Nažalost, Korenica nije vraćena hrvatskom banu nakon Karlovačkoga mira 1699., već je priključena "Vojnoj krajini isprva kao dio Ličke, a od 1765. Otočke krajiške pukovnije" (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, b.d.) I to nije bila dobra vijest.

Vojna krajina je naime sve do 1881. ostala pod direktnom vlasti Habsburgovaca čija je krajiška uprava uvela teške obveze za stanovnike ovih područja - tzv. "graničare", koji su prisilno bili svi domaći muški stanovnici u dobi od 16 do 60 godina. 

Služba je bila okrutna te se tako i najmanji prekršaj sankcionirao teškim fizičkim kažnjavanjem zbog čega su u Lici podizane brojne bune. Primjer i razmjer okrutnosti oslikava događaj koji se zbio na blagdan Velike Gospe 1848. kod crkve u Klancu u Lici gdje je doktor filozofije Ante Starčević susreo mladića Filipa Baričevića koji je bio bez obje ruke.

"Krajiški vojnik Filip Baričević se požalio na nasilje i nepravdu nekih austrijskih časnika višim vojnim vlastima. Prijavljeni časnici su ga nakon toga pozvali u vojno zapovjedništvo u Karlovac gdje su mu iz osvete odsjekli lijevu ruku, no kada se požalio na ovu okrutnost odsječena mu je i desna ruka" (Knjaz, 2016.).

Težak život za veliku većinu Ličana nastavlja se kroz više od dva stoljeća kroz koje su Habsburgovci zadržali cjelokupnu civilnu i vojnu vlast i tijekom kojeg su kvalitetno obrazovanje, razvoj obrtništva i gospodarstva ostali samo nedosanjani san.

Transferi stanovništva dešavaju se i nadalje i dok dio domicilnog, hrvatskog stanovništva traži spas u migraciji, dio se ovdje naseljava, pa tako u Vojnu Krajinu dolazi i nekoliko desetaka tisuća pravoslavnog stanovništva koje je nezadovoljno statusom u Osmanskoj državi došlo u službu Harsburgovaca kao graničari. Transferi ljudi koji će nas koštati mira u budućnosti. 

Austro-Ugarska nagodba 

Novi prevrat nastaje 1867. kada se višestoljetni odnos Hrvatske i Ugarske značajno mijenja. Sklapanjem nagodbe između Hasburgovaca i Ugarske nastaje državna zajednica Austro-Ugarska koja doduše neće trajati dugo, no teritorijalno osakaćena i razjedinjena Hrvatska ne uspijeva postati trećom državnopravnom jedinicom, već godinu kasnije 1868. dobija jedinstveni status kakav nije dobio nijedan drugi slavenski narod u habsburškom carstvu, sklapa se Hrvatsko-ugarska nagodba 1868. kojom je uređen položaj Banske Hrvatske kao autonomne pokrajine s obilježjima državnosti u sklopu ugarske polovice Austro-Ugarske (Holjevac, 2020.). 

Rakovička buna

Ovo područje, Vojna krajina, ostaje pod nadzorom Hasburgovaca i otpor ljudi je bio sve veći. Jedna od buna koje su podizane u tom periodu bila je i poznata Rakovička buna iz 1871., oružani ustanak protiv Austro-Ugarske Monarhije koju je poveo Eugen Kvaternik, hrvatski pravnik, pisac, političar i član tadašnje Stranke prava čiji je utemeljitelj bio dr. Ante Starčević. Ličanin rođen u Žitniku kraj Gospića 23. 5. 1823. Starčević je jako dobro poznavo okrutnost vlasti i mentalitet potlačenog naroda Vojne krajine. Bio je svjestan da narod koji stoljećima služi stranim vladarima ne može biti siguran oslonac u pobuni - i bio je u pravu. Kvaternik je na svoju ruku otišao u Krajinu računajući na naoružane dobrovoljce na području u i oko Rakovice i iako mu se pridružilo oko 1700 dragovoljaca, u Plaškom doživljava izdaju, napušta ga velika većina ustanika i nakon samo tri dana pobune smrtno stradava u zasjedi zajedno sa većinom svojih preostalih suboraca (Knjaz, 2016.).

Dr. Ante Starčević

Iz puno razloga je dobro posvetiti par riječi jedinstvenom Ličaninu - dr. Anti Starčeviću. Ideolog hrvatskog državnog prava, doktor filozofije i književnik, dr. Ante Starčević nije bio pristaša vojnih sukoba i buna jer je smatrao da narod kroz njih lako gubi svoja prava. Samovolju bilo vladara bilo naroda smatrao je neprihvatljivom i zagovarao diplomatski pristup i odlučujuću ulogu Sabora gdje narod izabire svoje predstavnike da se zalažu za narodna prava. U različite sporazume i obostrano obvezujuće ugovore Hrvatska je ulazila slobodnom voljom i smatrao je da u slučaju kršenja prava naroda, ugrožena strana ima pravo raskinuti ugovor odlukom Sabora kao predstavničkog tijela naroda čija se prava krše.

No upravo u tom istom Saboru, Starčević je, kao i mnogi poslije njega, doživljavao i svoja najveća razočaranja. Kao ono iz 1861. kada je održao i svoj slavni govor i kada su njegov prijedlog o samostalnosti podržala samo dvojica (2) zastupnika ili ono iz 1865. kada su zastupnici izglasavali prepuštanje odluka o državotvornim pravima Hrvatske, Slavonije i Dalmacije caru u Beču. Legenda kaže da je tada od proživljenog stresa potpuno posijedio.

Za neke možda još uvijek kontroverzna kovanica dr. Starčevića savršeno je opisivala i isključivo se odnosila na ljude s kojima se susretao u svojoj političkoj karijeri. Kovanica “slavoserbi” se po samom Starčeviću korijenski oslanja na latinske riječi sclavus (rob) i servus (sluga) i nije oslikavala jedan određeni narod već je precizno opisivala pojedince i stranke koji su isključivo štitili svoje osobne interese, a radili protiv svoje zemlje i naroda, kako nekad tako i sad:

“Slavoserbi su vrsta ljudi koji se prodavaju svakome tko i po što ih hoće i svakomu kupcu davaju Hrvatsku u nametak. To je vrsta ljudi koje će svatko ako se neda više, kupiti i za zdjelu krumpira." dr. Ante Starčević

Dr. Ante Strčević je iza sebe, između ostalog, ostavio i izuzetno važno naslijeđe i preporuke iznjedrene iz dugogodišnjeg političkog iskustva. Posebno vrijedi istaknuti one koje se odnose na međusobne odnose naroda i država na turbulentnom području JI Europe: sloboda (naroda), jednakost (građana) i bratstvo svih ljudi, kao i vrijednosti na kojima bi trebala počivati Hrvatska država: osobna sloboda, sloboda vjere, sloboda misli pisane i žive (Knjaz, 2016).

Korenica i Lika "ratuju" cijelo vrijeme na granici, i pred sam raspad Austo-Ugarske izbija strašan globalni rat - Prvi svjetski rat znan i kao Veliki rat koji je trajao od 1914. - 1918. i iza sebe ostavio milijune mrtvih. Glavni uzrok ovog globalnog rata bio je vezan je uz održavanje i širenje nacionalnih i kolonijalnih imperija stečenih prijašnjim osvajanjima, između članica Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) i njihovih saveznika (Italija, SAD, Japan, Srbija, Crna Gora, Grčka, Rumunjska i dr.) te članica Centralnih sila (Njemačka i Austro-Ugarska) i njihovih saveznika (Osmansko Carstvo, Bugarska).

Prijašnji stoljetni gorki neprijatelji sada su saveznici u kreiranju novog svjetskog poretka čijim posljedicama svjedočimo i danas.

Država Slovenaca, Hrvata i Srba  - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca

Događaji na ovim prostorima samo stječu sve veći momentum, kao i u ovom periodu izuzetno teških međunarodnih odnosa i svaki ljubitelj povijesti to može mirno zasebno proučavati, a ovdje ćemo se samo u crtama navesti da je Hrvatski sabor 29. 10. 1918. donio odluku o razrješenju svih državno-pravnih veza s Austro-Ugarskom, koja se i raspala, te odluku o ulasku Hrvatske u zajedničku Državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Sva silina i kaotičnost događaja doveli su do sklapanja Prvoprosinačkog akta koji je umjesto ravnopravnog ujedinjenja otvorio put za stvaranje unitarističke države, Kraljevine SHS koja 1929. postaje unitarna Kraljevina Jugoslavija, također kratkog vijeka (Macan, 1992., str. 392-398). Za Korenicu i Liku zbog prijašnjih tansfera stanovništva od strane Osmanlija i naseljavanja Srba započinju i dodatno teška vremena koja će u nadolazećim godinama i desetljećima biti sve teža. 

Ogorčeni Hrvati se sve više okupljaju oko velikog hrvatskog političara, književnika, prevoditelja i publiciste koji je izrekao svoje poznate riječi: “Ne srljajte kao guske u maglu!" Nažalost, Stjepan Radić je ostao gotovo potpuno usamljen u nastojanju da se prije ujedinjenja dogovore svi odnosi i položaj država u novoj zajednici. Tada je u Saboru održao i svoj znameniti govor, no tog 24.11.1918. i njega je, kao i njegovog velikog predhodnika dr. Antu Starčevića, u Saboru podržao malo tko. Radić je na čelu sve jače Hrvatske pučke seljačke stranke koja postaje glavni  "nosilac narodnog pokreta i glavni branitelj hrvatske opstojnosti i državnosti". 20. 6. 1928. usred zasjedanja u Narodnoj skupštini u Beogradu srpski atentator teško ranjava hrvatske predstavnike, a 8. 8. 1928. od posljedica ranjavanja umire Stjepan Radić (Macan, 1992., str. 392-398).

Korenica je u periodu od 1922. godine kotar u sastavu Primorsko-krajiške oblasti, a od 1931. nakon kontroverzne podjele sada Kraljevine Jugoslavije na devet banovina na uštrb nacionalnih granica, Korenica je postala kotar u Savskoj banovini (Hrvatska enciklopedija, b.d.). Iako period bez vojnih sukoba, Korenica i Lika pate od sveopćeg siromaštva zbog učestalih ratova i dugih razdoblja gospodarskog propadanja. 

Kao da nije bio dovoljan strašan gubitak stanovništva kroz brojne ratove, svepristuno i dugotrajno siromaštvo uvjetovalo je prekooceanske emigracije od koje se lička populacija nije oporavila do današnjih dana.

No patnja se nastavlja! Samo dvadesetak godina nakon strašnog Velikog rata započinje Drugi svjetski rat koji je trajao od 1939. - 1945. i iza sebe ostavio na desetine milijuna mrtvih. Glavni povod globalnog sukoba između članica Osovine (Njemačke, Italije, Japana i saveznika: Madžarske, Rumunjske, Bugarske, Finske, Srbije, NDH i dr.) i Saveznika (SSSR-a, SAD-a, Velike Britanije i Francuske i saveznika: Kanade, Australije, zemalja Latinske Amerike i dr.) bilo je "nezadovoljstvo" pojedinih država (posebno Njemačke, Italije i Japana) svjetskim poretkom uspostavljenim nakon Prvog svjetskog rata, odnosno gubitkom otprije osvojenih teritorija.

Nezavisna Država Hrvatska (NDH)

U jeku Travanjskoga rata 1941. i sloma Kraljevine Jugoslavije nastala je Nezavisna Država Hrvatska u okviru osovinskoga poretka i pod vojno-političkim pokroviteljstvom Njemačke i Italije. Slijedile su odluke koje su osupnule mnoge: u manje od mjesec dana od svog proglašenja, NDH je donijela Rasne zakone i započela progone, 18. 5. 1941.  A. Pavelić potpisuje Rimske ugovore kojima je Musolinijevoj Italiji prepustio veliki dio jadranske obale: područje Sušaka i Čabra te sve otoke na području sjevernoga Jadrana, osim Paga, cijelu obalu od utoka Zrmanje u Novigradsko more do Splita, Boku kotorsku, sve južne otoke, osim Brača i Hvara. Iako je bilo predviđeno da grad Split i otok Korčula imaju i hrvatsku upravu, to se nije dogodilo (Klasić, Bukovčan, 2021.).

Nije trebalo dugo čekati na iskaze ogorčenja i revolta, a taj je revolt rezultirao masovnim antifašističkim otporom Hrvata koji su u uvjetima ogromne premoći Hitlera smogli snage i odlučnosti osnovati prvu antifašističku postrojbu u Europi. Iz tog partizanskog odreda kojeg su 22.6.1942. u šumi Brezovica kraj Siska osnovala 72 Hrvata, 3 Srba i 2 Slovenca, niknuo je najmasovniji pokret otpora u Europi (Vlada RH, 2021.).

Oko 500 000 građanki i građana Hrvatske sudjelovalo je u organiziranoj antifašističkoj borbi u Hrvatskoj, a u redovima Narodno oslobodilačke vojske sudjelovalo je 230 000 boraca iz Hrvatske (52 hrvatske brigade, 17 divizija i čak 5 korpusa, od ukupno 11!), a cijeli otpor bio je pod vodstvom J. B. Tita rođenog 1892. u hrvatskoj seljačkoj obitelji u Kumrovcu, u Hrvatskom Zagorju. Usporedbe radi, o kakvoj se masovnosti radi može se vidjeti kroz usporedbu Hrvatske i Francuske, obje su naime imale snažne partizanske pokrete i približno jednak broj boraca partizana - na oko 4 mil. Hrvata i 50-tak mil. Francuza (Prerad, Šuvalić, 2021.).

Osim što je postala jedna od nacija pobjednica u Drugom svjetskom ratu, Hrvatska je vratila i dio svojih teritorija - svoje otoke i obalu.

Kao i svaki ratni sukob i ovaj je nanio ogromne patnje brojnim narodima, pa tako i stanovnicima Korenice koja je bila pod okupacijom talijanske i njemačke vojske sve do proljeća 1945. kada je oslobođena. NDH nestaje nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945., a dio partizana kreće u osvetu za zločine počinjenje tijekom NDH-a i započinje smaknuća poražene vojske. 

Od 1945. Korenica se s ostatkom zemlje nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (službeni naziv od 1946.), koja se od 1963. naziva Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.

SFR Jugoslavia

SFR Jugoslavija je bila sastavljena od šest republika i dvije autonomne pokrajine i od početka opterećena nagomilanim neriješenim problemima u odnosima još od 1918. Strogi centralizam i državno-partijski nadzor te uskraćivanje ravnopravnog odnosa i položaja svih naroda u zajednici vodili su do neminovnog kraja. Nažalost, za razliku od drugih naroda Europe, Jugoslaviji nije bilo suđeno da se mirno rasformira za zelenim stolom usprkos Ustavom zajamčenog prava na osamostaljenje i odcjepljenje, raspad Jugoslavije obilježila je strašna agresija instrumentalizirane i tada moćne jugoslavenske vojske, ponajviše usmjerena na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. 

Republika Hrvatska

Na samom početku života u svojoj (konačno) samostalnoj domovini desila se nova, velika patnja stanovništva popraćena brojnim ljudskim žrtvama i općom destrukcijom materijalnih dobara koje Korenica i Lika bolno pamte kroz brojne prijašnje ratne sukobe. Za vrijeme Domovinskog rata Korenica je u periodu od 1991. - 1995. bila pod okupacijom srpskih paravojnih snaga.

U ratu je također jako stradao i najstariji hrvatski nacionalni park koji se gotovo cijeli prostire na području općine Plitvička jezera, jedan od naša 2Parka - Nacionalni Park Plitvička jezera.

Spokoj jezera i šume - Nacionalni park Plitvička jezera

U Parku su pripadnici okupatorske vojske potpuno uništili jedinstvenu šumsku vegetaciju zaštićene parkovne arhitekture - skupinu Tisa u Sertić poljani. Razmjeri tog ekocida u zaštićenom prostoru prirode su ogromni!

Stablo tise često zovu sveto drvo, veoma polako raste i može živjeti do 3000 godinaU današnje vrijeme je kritično ugrožena i stoga je posebno zaštićena na svim prirodnim staništima!

Nakon ovakve povijesti nije teško zamisliti kolika je izranjenost građana Korenice, Like i Hrvatske u cjelini brojnim povijesnim traumama. Cijelo se regionalno područje još oporavlja od zadnjeg paklenog ratnog vihora koji je kao i svaki prije rezultirao velikim ljudskim žrtvama i općom materijalnom destrukcijom i upravo je iz tog razloga rad na razvoju kulture mira i opraštanja gotovo temeljan - jer bez mira nema razvoja i napretka. Svi narodi koji su ovako duboko istraumatizirani represijom raznih osvajača te opterećeni teškim i vjekovnim siromaštvom trebaju puno strpljenja i čvrstu volju da prije svega osvijeste koju snagu, moć i odgovornost stvarno imaju u osiguravanju napretka, razvoja i prosperiteta svoje zajednice i zemlje.   

Uz buđenje nove svijesti, danas su svakako najveći prioriteti trajni mir i zajedništvo jer se jedino u takvim uvjetima stvaraju prilike za odgovoran i prosperitetan razvoj u korist ljudi i prirode.

GWT2P - za ljude i prirodu!

Korenica danas iščekuje svoje goste, trudi se odgovoriti na sve izazove pa i na ove s kojima se danas suočavamo svi zajedno i globalno. Priroda je temelj života, a ovo je lijepo ruralno područje koje prirodu i zbog toga mora posebno čuvati. Dođite, ostanite malo duže na upoznavanju i istraživanju ovih povijesnih područja! Otkrijte pravo lice starih naselja i divnih ljudi koji su za vas pripremili svoje proizvode i usluge.

Upoznajte Ličane, hrvatske povijesne ratnike-zaštitnike koji su: gostoljubivi, srčani, čestiti, ponosni i privrženi domu!

Pridružite se našoj Zelenoj Misiji! Hvala na brizi za ljude i prirodu!

Dobro došli u dom Nacionalnog parka Plitvička jezera!

Literatura i izvori

1. Bogović M. ( 2016). Moji predšasnici biskupi - u senju, otočcu, krbavi, modrušu, vinodolu i rijeci. Senj. zb. 42-43, 5-198 (2015-16.). ˃https://hrcak.srce.hr/file/249695˂
2. CHM (2003., 9. rujna). Bitka na Krbavskom polju 9. rujna 1493. Izlaganje za vrijeme obilježavanja 510. obljetnice Krbavske bitke. ˂https://chm-udbina.com.hr/index.php/chm/bitka-na-krbavskom-polju/˃
3Holjevac Ž. (2020., 22. listopada). Umjetnost i snaga – osam stoljeća hrvatsko-mađarskih veza. Matica hrvatska - vijenac 695. Pristupljeno 25. 7. 2022. <https://www.matica.hr/vijenac/695/umjetnost-i-snaga-osam-stoljeca-hrvatsko-maarskih-veza-30848/>
4. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, (b.d.). Korenica. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. Pristupljeno 8. 4. 2022. ˂http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33168˃
5. Hrvatska enciklopedija (2021.), mrežno izdanje. Mohačka bitka. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. ˂http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41521˃
6. Klaić V. (1982.). Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća, 1-5. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 251-252
7. Klasić H., Bukovčan M. (2021., 9. rujna). NDH 1-12. [Dokumentarna serija] HTV. ˂https://hrti.hrt.hr/home?id=47bd4c26-4888-ffe3-f77f-808d94d0b74a˃
8. Knjaz R. (2016.) Hrvatski velikani 2. Ante Starčević. [Dokumentarna serija] HTV. ˂https://skolski.hrt.hr/serijali/55/hrvatski-velikani-2˃
9. Macan, T. (1992.). Povijest hrvatskog naroda. Nakladni zavod Matice hrvatske - Školska knjiga, Zagreb, 15-398
10. Olujić, B. (2007.). Povijest Japoda. Srednja Europa, Zagreb, 71-198
11. Prerad D., Šuvalić I. M. (2021., 22. lipnja). Istina je voda duboka, Hrvatska je bila na strani dobra. Večernji list. ˂ https://www.vecernji.hr/vijesti/˃
12. Şeker N. (2013.) Forced Population Movements in the Ottoman Empire and the Early Turkish Republic: An Attempt at Reassessment through Demographic Engineering. European Journal of Turkish Studies. [Online]. Pristupljeno 16. 6. 2022. ˂http://journals.openedition.org/ejts/4396; DOI: https://doi.org/10.4000/ejts.4396˃
13. Vlada RH (2021., 22. lipnja) Hrvatskoj je potrebno jedinstvo, pozitivna energija i optimizam za izgradnju bolje, tolerantnije i demokratske Hrvatske. ˂https://vlada.gov.hr/vijesti/˃   

"Ako nije dobro za sve ljude, onda uopće nije dobro!" Ubuntu mudrost

Povezani sadržaji i doživljaji

Nadahni, osnaži, motiviraj...

Copyright © 2014-2024 GWT2P. Sva prava pridržana.
Nova svijest - Nova vizija