Biseri Prirodne Baštine

Koliko je veliko bogatstvo prirodne baštine GreenWay Tour 2Parks regionalnog odredišta može dočarati i podatak da je od oko 143.900 ha površine naše dvije prekogranične lokalne zajednice, čak 49.485 ha zaštićeno područje naša 2Parka. Dobar je to pokazatelj da se i prostor između parkova diči, pažnje i zaštite, jednakovrijednim prirodnim bogatstvima. 

GWT2P Fenomen Vode

Dragi posjetitelji, u želji da vam približimo prirodne vrijednosti naša 2Parka, zbog kojih su i zaštićeni, pripremili smo ovaj usporedni prikaz koji će vam pomoći da saznate koliko su to zapravo osjetljivi i krhki sustavi koje uz vašu pomoć želimo još bolje zaštititi. Svi podaci koje vam predstavljamo nalaze se u strateškim dokumentima parkova, posebno Planu upravljanja, koji su javno objavljeni pa i sami možete dodatno istražiti po želji.

Spona 2Parka
Masiv Lička Plješivica

U novijoj povijesti nepravedno zanemaren i okrutno eksploatiran, veličanstveni masiv Ličke Plješivice prvi puta opisan daleke 1669. godine, obdaren djevičanskim šumama, alpskom vegetacijom, nalazima fosila i bogatom faunom, privlačio je u prošlosti pažnju cijele plejade znanstvenika i istraživača, među kojima i saskog kralja Friedricha Augusta II.

Lička Plješivica - veličanstven bedem visoko vrijedan zaštite!

Plješivica je prirodna spona naša 2Parka, njezinim podnožjem se rekreirate između dva nacionalna parka, a mi vas pozivamo da tada iskoristite priliku i istražite ovaj prekrasan masiv.

Nacionalni park Plitvička jezera jedna od najdojmljivijih krških cjelina u svijetu, smješten je između obronaka Male Kapele i masiva Ličke Plješivice. U neposrednoj blizini nalazi se Nacionalni park Una, istaknuta cjelina na europskom prostoru s vrijednim krškim oblicima i hidrografijom doline rijeke Une, zaštićen masivom Ličke Plješivice i planinom Osječenica.

Lička Plješivica je izuzetno vrijedna prirodna cjelina, saznajte malo više o njoj pod Istražite lokalno i dođite ju istražiti!

Djelujući zajedno možemo sačuvati prirodnu baštinu naše planete!
Pridružite se našoj Zelenoj Misiji!

FENOMEN 2PARKA

Zbog relativno male prostorne udaljenosti, 2Parka dijele brojne zajedničke elemente, a svakako najvredniji element krajobraza i zajednički fenomen je - voda.

Sustav jezera NP Plitvička jezera

Iako zauzimaju samo 1% površine Parka, vode ovog zaštićenog područja predstavljaju najvredniji dio krajobraza Parka. Vode čine sustav od šesnaest većih i niza manjih kaskadno povezanih jezera isprepletenih s brzacima i slapovima. Podijeljeni su na Gornja i Donja jezera koja sa svojim pritokama imaju glavna obilježja pastrmskih i visinskih voda.

Čaroban i prevrijedan ekosustav jezera je pod kontinuirano pojačanim nadzorom stručne službe Parka.

Gornja jezera čini 12 jezera od čega su dva najveća Prošćansko jezero i jezero Kozjak. Jezera su odijeljena jedinstvenim i izuzetno osjetljivim sedrenim barijerama koje se mijenjaju u kontinuiranom biodinamičkom procesu.

Donja jezera čini sustav od četiri jezera koja su formirana u kanjonu. Najviše stijene u kanjonu visoke su 40 m, a Jezero Milanovac okružuju stijene visoke 20 m. Posebno lijep prizor očekuje vas na kraju jezera Novakovića brod gdje se nalaze kaskade visoke 25 m.

Bioraznolikost vrijedna pojačane zaštite!

Dragi posjetitelji, vaša uloga u zaštiti prirodne baštine je presudna! Molimo vas, pažljivo pratite signalizacije i slijedite naputke stručnih službi!

Vodeni tokovi NP Una

Usprkos činjenici što se nalazi na osjetljivom krškom području, koje uvjetuje slabije razvijenu površinsku riječnu mrežu, ovo šire regionalno područje s rijekama Una, Unac i Krka ima jedno od najbogatijih vodenih ekosustava u Dinaridima.

Rijeka Una, jedinstvene zeleno-modre boje, ima karakteristike planinskih vodenih tokova s brojnim slapovima i bukovima. Posebnu vrijednost joj daje sedrena tvorevina za sada očuvane hidromorfologije, što je rijetkost u Europi. Sam sedreni tok Une izrazito je dug s nizom prirodnih fenomena: špiljama, otocima, barijerama i slapovima. 

Izvor Une
Rijeka Una, duga 212 km, izvire u Republici Hrvatskoj, administrativno Općini Gračac (Zadarska županija), na sjeveroistočnoj strani brda Stražbenica. Snažan izvor, okružen velikim vapnenačkim stijenama, podsjeća na kameno jezerce karakteristične modro-zelene boje, a nalazi se na visini od oko 450 m n/m i zaštićen je kao hidrološki spomenik prirode od 1968. godine.

Formacija sedre

Za vrlo složen i osjetljiv proces taloženja sedre zaslužna je “čarobna“ kombinacija otopljenog vapnenca te modro-zelenih algi, algi kremenjašica, raznih bakterija te jednostaničnih i višestaničnih organizama mikroskopske veličine.

Prirodni proces stvaranja sedre neizmjerno je osjetljiv na svaku promjenu snage vodika (pH), i iako se jezera i rijeke prirodno zasićuju hranjivim tvarima, činjenica je da se zbog djelatnosti čovjeka taj proces znatno ubrzava.

Prirodni sustavi sami uspostavljaju ravnotežu između proizvodnje i potrošnje hranjivih tvari. Nažalost, zbog naših se aktivnosti (kanalizacija, komunalne otpadne vode i krupni otpad, upotreba kemijskih gnojiva, ..) sam proces zasićenja rijeka i jezera hranjivim tvarima opasno ubrzava.

Bujanje vegetacije, obrastanje i usporavanje cirkulacije vode izrazito negativno utječu na proces stvaranja sedre, što za posljedicu ima promjenu u statici samih sedrenih barijera i mogućnost njihova urušavanja!!

Najveću prijetnju tom nevjerojatnom procesu kontinuirane kreacije prirode predstavlja negativan utjecaj ljudskih aktivnosti na zdravlje okoliša, pri čemu masovni turizam predstavlja jednu od onih ljudskih aktivnosti s najrazornijim posljedicama!

Ljepota i osjetljivost krških rijeka!

Naša 2Parka diče se nevjerojatno lijepim formacijama sedre, a upravo su to i najosjetljiviji dijelovi zaštićenih prostora, stoga pristupimo sedrenim tvorevinama i prirodi vrlo oprezno i brižno - poštujmo zabrane prilaska onim zonama koje su već sada jako ugrožene. Hvala na brizi!

ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA

Uvijek se važno podsjetiti da je primarna odgovornost i obveza nacionalnih parkova zaštita i očuvanje prirode te promicanje znanstvenih istraživanja i obrazovanja. Želimo vam ukratko približiti taj važan i zahtjevan dio rada u nacionalnim parkovima.

Povijest znanstvenih istraživanja

Nacionalni park Plitvička jezera
Osnovan je 1949, no područje najvećeg i najstarijeg nacionalnog parka u Republici Hrvatskoj krasi duga povijest znanstvenih istraživanja - preko 160 godina. Srce istraživačkih djelatnosti Parka smješteno je u Znanstveno-stručnom centru „Dr. sc. Ivo Pevalek“, a troškovi istraživanja su obvezni dio godišnjeg financijskog plana.
Financijski plan, kao i Godišnji plan rada i Plan upravljanja javno su objavljeni dokumenti; tim putem Park informira i svoje posjetitelje i sve građane Republike Hrvatske koji su i vlasnici Parka, kako raspoređuje budžet koji najvećim dijelom pune upravo posjetitelji.
Link: Općenito - financije

Temeljni nosioci kompleksnih istraživačkih programa su zaposlenici Parka, stručni djelatnici Znanstveno-stručnog centra. Svi kontakti odsjeka i službi javno su objavljeni, a sukladno zakonu i putem ponuđenog obrasca mogu se zatražiti i dodatne informacije.

Jedna od najvažnijih uloga ustanova za upravljanje zaštićenim prostorima je svakako ona edukativna! 

Mladi su budući odgovorni i proaktivni građani, znanstvenici, ekolozi, ravnatelji nacionalnih parkova i društveno odgovorni obrtnici i poduzetnici. Rad s mladima, pogotovo iz zajednica koje gravitiraju nacionalnim parkovima, neobično je važan za budućnost parkova. 

Aktivnosti s mladima u Znanstvenom centru

Kolika je vrijednost i bogatstvo flore Plitvičkih jezera pokazuje i podatak da su već početkom 19. stoljeća provedena prva istraživanja biljnog svijeta.

Detaljna istraživanja koje je proveo akademik dr. sc. Ivo Pevalek 1924. i 1936. godine, bila su ključna za proglašenje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom.

Istraživanja akademika Pevaleka dokazala su vrlo važnu ulogu algi i mahovina u stvaranju sedre te presudan utjecaj koje sedra i sedrotvorne biljke imaju na geomorfologiju Plitvičkih jezera.

Između brojnih istraživanja ističu se i ona o flori viših biljaka koje su 1984. godine proveli znanstvenici Šegelj i Krga te dokazali da su Plitvička jezera po pitanju bogatstva i raznolikosti ovih biljnih vrsta svojevrstan fenomen.
Link: Povijesni pregled

Znanstvenici i ekolozi u akciji!

Nacionalni park Una
Osnovan 2008. godine, Nacionalni park Una je na početku svojih znanstvenih i istraživačkih aktivnosti. Godišnji plan rada i budžet Parka za sada nisu dostupni zainteresiranoj javnosti, prvenstveno građanima Bosne i Hercegovine. Budžet Parka se puni sredstvima od prodaje ulaznica, iz državnog proračuna te dijelom iz nacionalnih i međunarodnih fondova. Plan javnih nabavki postao je dostupan zainteresiranoj domaćoj javnosti na uvid te objektivnu analizu i osvrt 2018, a od službi koje su od velike važnosti za izvršavanje poslova zaštite i istraživanja za sada se oformila nadzornička služba, s vrlo raznolikim i brojnim radnim obvezama nadzornika.

Služba i odjeli koji se trebaju osnovati su:

  • Služba stručnih poslova zaštite prirode
  • Odjel za očuvanje biološke raznolikosti
  • Odjel za ekološku edukaciju
  • Odjel za korištenje prirodnih dobara.

Svi za sada dostupni znanstveni podaci o Uni prikupljeni su najvećim dijelom iz raznih izvora i država i nalaze se u javno objavljenom dokumentu „Plan upravljanja“ koje je donijelo Federalno ministarstvo okoliša i turizma 2011.
Link: Plan-upravljanja-NP-Una.pdf 

Znanstvena istraživanja u tijeku

Nacionalni park Plitvička jezera
Park u suradnji sa sveučilištima iz Zagreba i Rijeke trenutno provodi četiri važna znanstveno-istraživačka projekta:

  • Hidrodinamičko modeliranje sustava Plitvičkih jezera, voditeljica projekta prof. dr. sc. Zvjezdana Bencetić Klaić
  • Flora i vegetacija mahovina i vaskularnih biljaka sedrenih barijera Plitvičkih jezera, voditelj projekta prof. dr. sc. Antun Alegro
  • Sedimentologija, stratigrafija i strukturno-geološke značajke Plitvičkih jezera, voditelj projekta dr. sc. Borna Lužar Oberiter
  • Monitoring morfoloških promjena toka Korane, voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Ružić.

Link: Projekti u tijeku

Stručna služba Parka redovno provodi tri važna monitoringa:

  • monitoring pokazatelja odgovornih za kvalitetu vode, eutrofikaciju i proces osedravanja
  • monitoring hidroloških pokazatelja - od 1951. godine vrše se redovna hidrološka praćenja podataka koje prikuplja čak 14 hidroloških postaja u Nacionalnom parku 
  • te nacionalni monitoring voda.

Link: Monitoring u Parku (tu možete pogledati obrađene rezultate monitoringa)

Bogatstvo prirode - šume

Nacionalni park Una
Nacionalni park Una se kao relativno mlada javna ustanova bori s brojnim preprekama koje stoje na putu znanstvenih istraživanja i monitoringa, a one se uglavnom odnose na financijsku, kadrovsku i administrativnu infrastrukturu i resurse Parka.

Sve te prepreke snažno utječu na realizaciju kompleksnih znanstveno istraživačkih aktivnosti koje se temelje na relevantnim znanstveno istraživačkim metodama, imaju jasno istaknutu temu, hipotezu i ciljeve te ovlaštene istraživače koji su odgovorni za izradu nacrta znanstvenih istraživanja, organizaciju provođenja istraživanja, analizu podataka te prezentaciju rezultata i zaključke.

Od većih istraživanja ističe se istraživanje koje je realizirano u suradnji s Veterinarskim fakultetom u Zagrebu i eminentnim stručnjacima prof. dr. sc. Đurom Huberom i prof. dr. sc. Josipom Kusakom. Sistemsko istraživanje tri velike zvijeri pod nazivom "Divljina i život zvijeri NP Una" financirao je Fond za zaštitu okoliša FBiH, a realiziran je u periodu od 2012. do kraja 2014.

U iščekivanju pokretanja vlastitih istraživačkih aktivnosti, Park trenutno sudjeluje u par međunarodnih projekata šireg spektra kojima pokušava ublažiti nedostatak krucijalno važnih znanstveno-istraživačkih aktivnosti, uključujući arheološko-konzervatorske radove na nekoliko važnih nepokretnih kulturnih dobara BiH koji se nalaze na području NP Una.
Link: NP Una projekti

Iz dokumenta „Plan upravljanja“: „Za područje izvorišnog dijela i porječja gornjeg toka rijeke Une je značajno da u usporedbi sa drugim krškim vodotocima ne postoje gotovo nikakvi podaci o fauni kralježnjaka. Bez prethodnih podataka je dakako nemoguće provesti precizne analize i procjene stanja ekosustava. Jednako tako nemoguće je provoditi monitoring bez prethodnih detaljnih istraživanja faune kralježnjaka, ali i ukupne biološke raznolikosti ovog kraja“.

Pored administrativnih i financijskih poteškoća, za ovako zahtjevnu situaciju na polju znanstvenih istraživanja "zaslužan” je i gubitak/uništenje obilne dokumentacije u zadnjem ratu/agresiji.

Nadamo se brzoj promjeni na bolje na polju znanstvenih istraživanja i monitoringa, a sve u interesu zaštite ovog prekrasnog prirodnog područja!

I vi dragi posjetitelji značajno doprinosite znanstvenom radu u parkovima s vašom kupljenom ulaznicom! 

Kanjon rijeke Une

PRIRODNE VRIJEDNOSTI 2PARKA

Geologija, hidrologija

Nacionalni park Plitvička jezera
Među prvim prirodnim područjima na svijetu koja su bila uključena u popis svjetske baštine UNESCO-a i to od 1979. godine zahvaljujući fenomenu krške hidrografije. Geološka povijest Parka je vrlo duga i s raznolikim formacijama stijena, a svoj  geomorfološki položaj i pripadnost regionalnoj cjelini Dinarskog planinskog sistema Plitvička jezera dijele s Unom.

Dolomitne stijene koje ovdje susrećete su trijaske starosti - između 245 i 202 milijuna godina stare!!

A ovdašnje aktivne sedrene barijere u kontinuiranom su i složenom procesu stvaranja već između 6000 i 7000 godina!!

No to nisu i najstarije naslage sedre koje su utvrđene na Plitvicama - najstarije sežu u period zadnjeg ledenog doba!

Posljednje ledeno doba (prije otprilike 2 milijuna godina) je imalo četiri utvrđena glacijala (velika ledena razdoblja naziva: Gunc, Mindel, Riss i Würm koja su imena dobila po alpskim rijekama i jezeru Würm) i interglacijala (intervala između velikih glacijala).

Znanstveno utvrđena starost naslaga drevnih barijera ili paleobarijera na Plitvicama (paleo (grč.): drevno, staro) je između 250 000 - 300 000 godina (interglacijal Mindel-Riss) i 90 000 - 130 000 godina (interglacijal Riss-Würm)!

Nacionalni park Una
Unu također krasi duga geološka povijest i raznolike formacije stijena. Svoj geomorfološki položaj i pripadnost regionalnoj cjelini Dinarskog planinskog sistema Una dijeli s Plitvičkim jezerima.

Iako opsežna znanstvena istraživanja tek slijede, po podacima iz Plana upravljanja naslućuje se također impresivna starost:

Prijašnjim istraživanjima dobivene starosti sedrenih tvorevina utvrđene su u rasponu od 3000 (aktivne) pa sve do između 250 000 - 300 000 godina starosti (paleobarijere)!

Una, najveća prirodna vrijednost Parka ima vrijedne reljefne oblike nastale taloženjem sedre: otoke, barijere, pećine i čunjeve.

Ovoj ljepoti opasnost predstavlja jedino čovjek!

Zbog zaštite rijeke, važno je znati da je Una hidrografski oslabljenog toka, naime ima mali broj pritoka i njezina zaštita je najveći prioritet Parka. Planom upravljanja predviđeno je da bi na Uni u budućnosti trebalo biti bar 6 modernih hidroloških mjernih stanica - za sada se na rijeci koriste tri starija modela. Nove stanice trebale bi imati automatsku dojavu podataka i redovno kontrolirati: vodostaj, temperaturu, kvalitetu i protok vode.

Planom javnih nabavki za 2018. osigurana je nabavka mjernog instrumenta (bove) za praćenje kvalitete vode u sklopu projekta EcoSustain.

Kvaliteta vode rijeke ovisi o ekološkoj čistoći njenog sliva, a tu je negativan utjecaj čovjeka izuzetno velik.

Negativan utjecaj čovjeka na sliv rijeka ima pogotovo teške posljedice kod krških rijeka i podzemnih voda!

Najveće prijetnje su direktno ispuštanje otpadnih voda u rijeke bez prethodne obrade, korištenje brojnih špilja i jama za odlaganje smeća te intenzivna poljoprivreda koja na ovako poroznom području uzrokuje zagađenje podzemnih voda otrovnim pesticidima.

Vaša je uloga dragi posjetitelji u zaštiti rijeka i jezera isto jako značajna, čuvajte ekosustave rijeka i jezera - pratite upozorenja! 

Raznolikost staništa!

Raznolikost staništa

Kolika je vrijednost prirodne baštine ovih područja pokazuje i podatak da se recimo na području Nacionalnog parka Plitvička jezera nalaze 43 različita stanišna tipa, od kojih njih čak 21 spada u kategoriju ugroženih i rijetkih staništa.

Nacionalni park Una također krasi velika raznolikost kopnenih i vodenih staništa. Detaljno istraživanje staništa tek predstoji, bez svake sumnje vrlo raznolikih zahvaljujući geomorfološkoj strukturi tla, konfiguraciji terena s različitim nadmorskim visinama i raznolikosti flore.

Već sada je znano da se posebnost staništa na sedrenim barijerama Une znatno razlikuje od ostalih staništa u slatkim vodama - pronađene su 42 vrste biljaka (25 vrsta algi i 17 vrsta mahovina).

Šume

Prekrasne šume pokrivaju oko 30% suhozemnih površina naše planete Zemlje i od izuzetnog su značaja iz više razloga.

Između brojnih vrijednih uloga, šume su i vodeći izvor pitke vode, imaju važnu ulogu u zaštiti od erozije tla i značajno utječu na klimatske i hidrološke prilike.

Posebnost područja Dinarida su i tzv. Ilirske vrste koje su preživjele ledena doba i danas su uglavnom endemične, još uvijek su prisutne na južnijim područjima, dok su recimo u sjevernijim dijelovima Europe izumrle.

Nacionalni park Plitvička jezera
Šume prekrivaju oko 75% Parka, od šikara do šuma prašumskog stadija.

Zbog iznimnih prirodnih vrijednosti, područja s posebnom zaštitom su:

1. Prašuma "Čorkova uvala" proglašena je specijalnim rezervatom šumske vegetacije 1965. godine i razvija se bez neposrednog utjecaja čovjeka. Predstavlja najljepšu prašumsku sastojinu Dinarida.  

Prašuma doslovno znači stara šuma, to su one šume koje su imale sreću da se razvijaju isključivo pod utjecajem prirodnih procesa, bez ili s vrlo malo utjecaja čovjeka. 

Prašume - riznice života!

2. Spomenik parkovne arhitekture skupina Tisa u Sertić poljani, koja je bila zaštićena još od 1962. godine, potpuno je uništena u Domovinskom ratu - posjećena i odvezena u nepoznato od strane okupatorske vojske.

Razmjeri tog ekocida najbolje se shvate kada se sazna da je stablo tise (mitsko, sveto drvo) preživjelo velike klimatske promjene na našoj planeti i pripada skupini drveća s izuzetno dugim životnim vijekom koji se broji u tisućama godina. Zvuči nevjerojatno, no i danas imamo živuću tisu čija se starost procjenjuje na oko 4000 godina (selo Llangernyw u Sjevernom Walesu, UK); tisa vrlo sporo raste i doseže zrelost tek oko 70-te godine (u rasponu od 30 do 120 godina).

Umjesto planskog uzgoja, tisa danas izumire zahvaljujući čovjeku koji ju je zbog njenog vrlo tvrdog i trajnog drva i otpornosti na truljenje toliko "cijenio" da ju je gotovo istrijebio te time zaustavio proces prirodne obnove stabla.

Ovo staro zimzeleno stablo koje impresionira svakoga tko ga ima priliku vidjeti, s masivnim promjerima debla od oko 2 m (iznimno 4 m) i visinom do 25 m - polako nestaje iz naših šuma! Mi sada imamo priliku učiniti pozitivnu promjenu!

Od ostalih šumskih zajednica najzastupljenije su šume bukve s velikom mrtvom koprivom i dinarska bukovo-jelova šuma, a tu su također prisutne šume smreke, bora, vrbe, crne johe, crnog graba, običnog bora i ostale šumske zajednice.

Nacionalni park Una
Iako opsežna znanstvena istraživanja tek slijede, već sada znamo da je Park pokriven brojnim šumskim zajednicama, a najprisutnije su šumske vegetacije obične bukve, listopadnog hrasta i plemenitih listača (Querco – Fagetea) kao što su šume javora, jasena, crnog graba, crne johe, bijele vrbe i dr.

Posebno je vrijedno spomenuti populaciju reliktne vrste azijske platane ili istočne platane (Platanus orientalis), vrlo cijenjenje vrste šumskog drveća koje karakterizira brzi rast te obilna sjena i ljepota.

Platanus orientalis

Podzemlje

Nacionalni park Plitvička jezera
Na području Parka je do sada zabilježeno 114 speleoloških objekata (82 jame i 32 špiljska objekta). U taj su broj uključeni i objekti koji se nalaze do 500 m izvan granice Parka:

  • 91 objekt je po dimenzijama manji (do 50 m)
  • 23 objekta spadaju u srednje velike speleološke objekte (od 50-500 m).

Zbog iznimnih prirodnih vrijednosti, područja s posebnom zaštitom su:

1. Spomenik prirode pećina Golubinjača - izuzetno bogata špiljskim ukrasima.
2. Spomenik prirode pećina Šupljara - osim vrijednih pećinskih ukrasa prisutna je i značajna pećinska fauna kornjaša, ravnokrilaca, leptira i jednakonošaca.
3. Spomenik prirode Crna pećina - bogata je pećinskim ukrasima raznih boja i veličina, a prisutni su brojni šišmiši, kao i fauna sisavaca i jednakonošaca.

U neposrednoj blizini NP Plitvička jezera nalazi se još jedno vrijedno zaštićeno područje - Baraćeve špilje u Rakovici. Šire područje Baraćevih špilja trajno je zaštićeno od 29.3.2016. godine. Visoko vrijedno posjete!
Saznajte više ovdje: Baraceve spilje

Jeste li znali da stalagmiti sadrže precizne klimatske zapise iz naše daleke prošlosti, u nekim slučajevima i preko više milijuna godina stare! Čuvajte špiljske formacije - slijedite upute!

Bogatstvo pećinskih ukrasa se mora čuvati, ne trgati!

Nacionalni park Una
Dugi sedreni tok rijeke Une krije niz sedrenih špilja, isto kao i kopneni dio Parka. Detaljna znanstvena istraživanja tek slijede, no uzmemo li u obzir da 2Parka imaju iste geološke značajke kao dijelovi Dinarsko krškog područja, za pretpostaviti je da je brojnost speleoloških objekata također impozantna.

Flora 

Nacionalni park Plitvička jezera
U pogledu bogatstva i raznolikosti flore Park predstavlja svojevrstan fenomen. Na temelju sustavnih istraživanja utvrđena je velika raznolikost flore - 1267 biljnih vrsta svrstanih u 112 porodica.

Čak se 22 zakonom zaštićene vrste u Republici Hrvatskoj nalaze na prostoru Nacionalnog parka Plitvička jezera!

Na impresivnih 8000 km2 prostire se područje krških ekoloških sustava u Republici Hrvatskoj koji su bili pokriveni KEC projektom od 2003.-2007. godine (Karst Ecosystem Conservation Project). Globalni cilj projekta bio je posvećen zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti krških ekoloških sustava. Područje Plitvičkih jezera jedno je od onih na područjima istraživanja s najvećim brojem prisutnih ugroženih svojti, i to 2,5% u odnosu na ukupan broj zabilježenih svojti. Kolika je vrijednost i važnost zaštite ovog područja pokazuje i podatak da je na području Parka prisutno visokih 7% ugroženih svojti koje su pod zaštitom međunarodnih konvencija.

Vrijedno je istaknuti izuzetnu raznolikost orhideja na prostoru Parka i među njima gospinu papučicu (Cypripedium calceolus) - najljepšu orhideju Europe koja je ujedno rijetka i ugrožena vrsta

Cypripedium calceolus

Posebno zanimljive su mesojedne biljke, rijetka tustica kukcolovka (Pinguicula vulgaris) i mala mješinka (Utricularia minor), vrlo rijetka vodena mesojedna biljka.
Pozornost zaslužuje i zlatna jezičnica (Ligularia sibirica) - ova ugrožena euroazijska vrsta uglavnom se nalazi u Rusiji, a jedno od rijetkih staništa u jugoistočnoj Europi nalazi se upravo u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Nacionalni park Una
Područje rijeke Une također je bilo pokriveno KEC projektom od 2003.-2007. godine kao vrijedan dio Dinarskog krša. Neizmjerno bogato područje koje u tjesnacima i kanjonima rijeke Une ima do danas sačuvanu iskonsku vegetaciju s obiljem endemičnih vrsta.

Naime ovdje su prisutna tzv. refugijalno-reliktna staništa za koja je specifično to da su najmanje izmijenjena u razdoblju između predglacijacije i postglacijacije. Tu je tako pronađen veliki broj tercijarnih biljnih vrsta koje su preživjele klimatske promjene u posljednjem glacijalnom (ledenom) periodu, kao npr. pukotinske ili stjenovite zajednice (Asplenietea rupestris) i dr.

Ekološki uvjeti omogućili su razvoj više od 1900 biljnih vrsta, što je 52,19% svih vrsta prisutnih u Bosni i Hercegovini!

Registrirano je čak 177 ljekovitih biljnih vrsti, a još se 105 prisutnih vrsta smatra potencijalno ljekovitim. Detaljno istraživanje i kartiranje tek slijedi.

Endemi

Endemi predstavljaju biljne ili životinjske vrste koje žive na geografski ograničenom području, užeg ili šireg rasprostranjenja.

Nacionalni park Plitvička jezera
Broj prisutnih vrsta endema užeg i šireg rasprostranjenja u Parku je visokih 72, od kojih se posebno ističu vrste endema koji su po prvi put opisani na ovom prostoru:

  • uskolisno zvonce (Edraianthus tenuifolius)
  • žabljak klovrc (Ranunculus scutatus)
  • livadni procjepak (Scilla litardierei).

Scilla litardierei

Nacionalni park Una
U Parku su također zastupljeni brojni endemi lokalnog i šireg rasprostranjenja, od kojih su mnoge vrste rijetke (znači i ugroženije).

Lokalnih ili stenoendema ima dvije vrste:

  •  unski zvončić (Campanula waldsteiniana ssp. Unaensis)
  •  rijetka Moehringia bavarica ssp. Malyi iz roda merinka, trajna zeljasta biljka iz porodice karanfila.

Od endema šireg rasprostranjenja ovdje se javljaju: dinarski (11 vrsta), balkanski (15 vrsta), balkansko-apeninski (10 vrsta), dinarsko-apeninski (1 vrsta).

Na području Une utvrđen je i značajan broj ugroženih vrsta, a među njima su i globalno ugrožene vrste šaša: latasti šaš (Carex paniculata), obalni šaš (Carex riparia), prosasti šaš (Carex panicea), kao i končara (Filipendula ulmaria), obična trska (Phragmites australis), okriljena pljuskavica (Hypericum  tetrapterum) i dr. Obalni šaš je raznoliko i vrijedno stanište.

Kombinacija guste vegetacije i obilja hrane čine šaš važnim staništem za gmazove, ptice i sisavce!
Ugroženo stanište - obalni šaš!

Fauna

Biološka raznolikost ovih staništa u Nacionalnom parku Plitvička jezera je zavidna i pomno su istražena od najranijih dana od strane brojnih znanstvenika.

Nažalost, u zadnjem ratu (1991. - 1995.) potpuno je uništena baza podataka dugogodišnjih istraživanja i promatranja na području današnjeg NP Una čime je onemogućeno praćenje i usporedba prijašnjeg stanja ekosustava s najnovijim podacima, a sadašnje stanje istraživačkih djelatnosti je otežano. 

Beskralježnjaci

Kada se govori o sitnim vrstama često se misli da nisu posebno važne, za neke doduše potpuno opravdano, no, kada naučimo da recimo kukci predstavljaju više od polovice svih životinjskih vrsta i da bez njih ne bi postojali mnogi drugi oblici života, počnemo drugačije gledati na ta mala bića. Posebno na ona o kojima ovisi oprašivanje većine cvjetnica, a tu su i brojna druga koja su izvor hrane za mnoge druge životinje.

Nacionalni park Plitvička jezera
Brojni kukci čine treću po brojnosti vrstu u kopnenim staništima Parka, a značajnu i dobro istraženu vrstu kukaca čine tulari kojih je do sada na području Parka registrirano čak 80 vrsta.

Do sada je registrirano čak 76 vrsta danjih leptira i 245 vrsta noćnih, ukupno 321 vrsta leptira, a pretpostavka je znanstvenika da je to tek 40-50% ukupne potencijalne faune Lepidoptera. 

U svijetu je poznato više od 150 000 vrsta Lepidoptera; ova druga po brojnosti vrsta iz skupine kukaca je i jedna od najugroženijih!
Ugrožena vrsta- Plavac!

U Parku su prisutne posebnog spomena vrijedne i visoko ugrožene tri vrste leptira iz porodice plavaca koje se nalaze na popisu zaštićenih vrsta svjetske prirodoslovne baštine (IUCN Crveni popis ugroženih životinjskih vrsta), Crvenoj knjizi Europe i Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske:

  • veliki plavac (Maculinea arion)
  • gorski plavac (Maculinea rebeli)
  • močvarni plavac (Maculinea alcon). 

Nacionalni park Una
U istraživanjima provedenim 1959., 1960. i 1963. (Matočkin i Pavletić) registrirano je visokih 68 svojti beskralježnjaka. Najbrojniju skupinu, 19 svojti, također su činili pripadnici skupine tulara (Trichoptera).

Vrijedno je istaknuti 11 zabilježenih vrsta iz skupine kopnenih gastropoda (puževa) u kanjonu Une koji „korijene“ vuku iz glacijalnih i predglacijalnih razdoblja!

U Bosni i Hercegovini je do sada zabilježeno oko 1631 vrsta leptira, no broj je vjerojatno znatno veći jer je do sada istražen samo mali broj skupina. (Lelo, 2004, 2005-2008)

Postoji jedna jako interesantna skupina organizama koja čovjeku omogućuje biološko praćenje čistoće ili promjena u prirodi - tzv. bioindikatori.

Bioindikatori naime svojom prisutnošću i brojnošću ukazuju na kvalitetu i čistoću nekog staništa, a u toj važnoj skupini su i leptiri. Pored toga što su izuzetno osjetljivi na promjene u okolišu leptiri imaju i vrlo značajnu ulogu u kopnenim ekosustavima.

Glavni razlog ugroženosti leptira je gubitak staništa, a jedno od najznačajnijih staništa za leptire su travnjaci, životna zajednica u koju spadaju livade i pašnjaci.

Cvjetna livada - raj za kukce!

Kralježnjaci

Koliko je ozbiljna situacija s opstankom života kakvog znamo na planeti Zemlji, najzornije prikazuje ubrzani nestanak brojnih vrsta kralježnjaka!

 Broj izumrlih vrsta kralježnjaka u posljednjem stoljeću najveći je ikada, više od 400 vrsta kralježnjaka je izumrlo od 1900.!

SOS

Znanstvenici sa sveučilišta Stanford, Berkley i Princeton izvršili su opsežno istraživanje prikazano u studiji Accelerated modern human-induced species losses: Entering the sixth mass extinction i zaključili da smo već ušli u proces šestog masovnog izumiranja životinjskih i biljnih vrsta na planeti Zemlji. No sada s velikom razlikom, ovo je prvo koje uključuje i ljudska bića!!
Link: Abstract

Promatrajući povijesnu stopu izumiranja kralježnjaka pomoću fosilnih ostataka zaključili su da je stopa izumiranja u ovom trenutku više od 100 puta viša od stope izumiranja u periodu kada Zemlja nije prolazila kroz proces masovnog izumiranje vrsta.

„ Mi ljudi režemo granu na kojoj sjedimo.” profesor Paul Ehrlich, Sveučilište Stanford

Za ovakav strašan gubitak bioraznolikosti odgovorne su najvećim dijelom industrijske aktivnosti:

  • iscrpljivanje zemljinih resursaznačajna izmjena i ugroza 75% kopnenog okoliša i oko 66% morskog okoliša,
  • iscrpljivanje važnih vodnih resursa planete: preko 70% slatkovodnih resursa iskorištava se za masovnu, industrijsku proizvodnju usjeva (monokultura) ili stoke, 
  • zagađenje: toksični otpadi, intenzivna upotreba pesticida i ostalih agrokemikalija, 
  • moderna poljoprivreda, stočarstvo i ribolovvodeći uzročnici uništavanja staništa (prirodnog okoliša) i izumiranja vrsta - odšumljavanja, monokulture, mesna industrija, prekomjeran izlov ribe (najveća prijetnja oceanskom okolišu i jedan od glavnih uzroka takozvanih "mrtvih zona" u oceanima i velikim jezerima), intenzivna upotreba agrokemikalija (naročito pesticida).

Medonosne pčele imaju ključnu ulogu u održavanju bioraznolikosti!

Približno samo 10% biljaka cvjetnica koristi abiotsko (neživo) oprašivanje, dok 90% cvjetnica oprašuju insekti - prvenstveno pčele koje su danas sve ugroženije široko rasprostranjenom upotrebom insekticida, posebno neonikotinoida koji spadaju u generaciju novijih pesticida koji se koriste na farmama i u urbanim krajolicima.

Milijunima godina pčele su bile ključne za opstanak naše planete, danas su globalno ugrožene, a sve upućuje da je i sulfoksaflor, novi insekticid izabran kao zamjena za neonikotinoide podjednako opasan
Link: Agroklub- zamjena podjednako opasna

Bioraznolikost je naš sustav za održanje života!

Ribe

Nacionalni park Plitvička jezera
U jezerima, posebno u jezeru Kozjak, registrirano je sedam (7) vrsta slatkovodnih riba, među kojima se posebno ističu klen, crvenperka i pastrva. U Parku je zabranjen ribolov!

Nacionalni park Una
Na izuzetnu raznolikost vrsta ukazuje čak petnaest (15) vrsta riba iz 4 reda i 6 porodica, a neke od  poznatijih vrsta su: potočna pastrva (Salmo trutta), lipljen (Thymalsus thymallus) i potočna mrena (Barbus meridionalis). U Parku je dozvoljen ribolov!

Vrijedne su endemske vrste:

  • pastrva (Salmo trutta)
  • mladica (Hucho hucho) i plotica (Rutilus pigus) - endemi dunavskog sliva.

Po podacima iz dokumenta „Plan upravljanja“ navodi se da su vrste riba: lipljen, potočna mrena, mladica, obična mrena, dvoprugasta uklija, plotica i peš (ujedno i rijetka vrsta) - sve ugroženije zbog ugroženosti njihovih vodnih staništa što može doprinijeti i smanjenju populacija ovih vrsta. 

Prema Bernskoj konvenciji (Dodatak III) zaštićeno je 6 vrsta: mladica, lipljen, dvoprugasta uklija, potočna mrena, plotica i peš.
Prema EU Direktivi o zaštiti staništa (Dodatak II) obuhvaćene su 4 vrste: mladica, potočna mrena, plotica i peš.
Prema EU Direktivi o zaštiti staništa (Dodatak V) obuhvaćene su 4 vrste: mladica, lipljen, obična mrena i potočna mrena.

Ribolov čini ove vrste dodatno ranjivima, pomozite rijeci poštujući ribolovna pravila Nacionalnog parka Una! 

Plan javnih nabavki za 2018. osigurao je nabavku autohtone potočne pastrmke i lipljena sa unskog sliva za poribljavanje vodotoka NP Una, a isti plan utvrđen je i u svakoj narednoj godini.

Vodozemci, gmazovi, kukcojedi, glodavci i šišmiši

Nacionalni park Plitvička jezera
Svijet sitnih kralježnjaka iznimno je raznolik u Parku, ali i jako ugrožen.

Od ukupno 65 vrsta sitnih kralježnjaka u Parku, 36 je ugroženo i o njima se mora voditi posebna briga!

Za njih 12, od 36 ugroženih vrsta, postoji obveza zaštite na način da im se moraju osigurati posebni rezervati ili zaštićeni lokaliteti:

  • veliki alpski vodenjak i žuti mukač (vodenjaci)
  • barska kornjača (gmaz)
  • vrtni puh (glodavac)
  • te čak osam vrsta šišmiša: južni potkovnjak, veliki potkovnjak, mali potkovnjak, širokouhi mračnjak, dugokrili pršnjak, dugonogi šišmiš, oštrouhi šišmiš i veliki šišmiš.

U Parku je istraživanjem potvrđena i kartirana čak 21 vrsta šišmiša.

Šišmiši su iznimno važan dio ekosustava i jedna od vrsti znanih kao bioindikatori zdravlja okoliša!

Predstavljaju vrlo bitnu kariku u prirodnom obnavljanju šuma jer raspršuju sjeme i oprašuju čitav niz biljaka koje cvatu noću, a poznati su i kao prirodni „pesticid“ jer se isključivo hrane kukcima i paucima čiju brojnost kontroliranju!

Šišmiš - visoko ugrožena vrsta!

Od osam (8) ugroženih vrsta šišmiša, čak su četiri vrste u kategoriji kritično ugroženih vrsta:

  • južni potkovnjak
  • veliki potkovnjak
  • dugokrili pršnjak
  • dugonogi šišmiš.

Ovo su neki od glavnih uzročnika ugroze šišmiša:

  • uznemiravanje šišmiša u špiljama
  • uništavanje mikrostaništa i faune
  • devastacija faune uz napućene turističke staze
  • kisele kiše - koje su posljedica velikog zagađenja zraka i postaju jedan od najvažnijih problema čovjekova okoliša. Djeluju pogubno na jezera, rijeke te cijeli životinjski i biljni pokrov, uključujući i sva dobra stvorena ljudskom rukom. 
Šišmiši su globalno ugrožena vrsta koju je do granice izumiranja dovelo neznanje i nekontrolirano uništavanje prirode - betoniranje, gomilanje opasnog smeća te intenzivna upotreba pesticida!

Pridružite se krajem 8. mjeseca (uobičajeno zadnji puni vikend u kolovozu) međunarodnom danu i događaju "Noć Šišmiša" u Nacionalnom parku Plitvička jezera i Baraćevim špiljama i naučite sve o ovim posebnim i vrijednim bićima.

Znanstvenim istraživanjima do sada je također potvrđeno i kartirano: 

  • 12 vrsta gmazova (Reptilia) - od kojih se barska kornjača (Emys orbicularis) nalazi na popisu vrsta kojima se mora utvrditi dodatna zaštita kroz osiguravanje posebnih zaštićenih lokaliteta /rezervata unutar Parka
  • 6 vrsta kukcojeda (Eulipotyphla, ranije Lipotyphla ili Insectivora)
  • 14 vrsta glodavaca (Rodentia)
  • 12 vrsta vodozemaca (Amphibia).
Vodozemci su izvrsni bioindikatori zdravlja okoliša zbog svoje visoke osjetljivosti na kemikalije. Oni unose hranjive tvari kroz kožu pa tako i toksine iz okoliša koji se u njihovom tijelu nakupljaju brže nego kod drugih vrsta te time brzo odražavaju stanje zdravlja okoliša!

Nacionalni park Una
U dokumentu „Plan upravljanja“ ističu da je zabilježeno 10 vrsta vodozemaca iz redova repaša i bezrepaca. Velika je vjerojatnost da ovdje postoje i druge vrste vodozemaca kao što su: veliki vodenjak (Triturus carnifex), crni daždevnjak (Salamandra atra) i čovječja ribica (Proteus anguinus), no sve vrste čekaju znanstveno potvrđivanje.

Triturus carnifex - ugrožena vrsta!

Vodozemci su i na području Une obuhvaćeni zaštitom prema međunarodnim konvencijama te prema kriterijima ugroženosti Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN).

Prema kriterijima IUCN-a dvije vrste imaju status ugroženih vrsta:

  • čovječja ribica (Proteus anguinus)prisutnost nije znanstveno potvrđena, osjetljiva - VU
  • obična gatalinka (Hyla arborea) gotovo ugrožena vrsta - NT.

Prema Bernskoj konvenciji (Dodatak II) strogo su zaštićene četiri vrste:

  • žuti mukač (Bombina variegata)
  • smeđa krastača (Bufo bufo)
  • gatalinka (Hylidae)
  • šumska smeđa žaba (Rana dalmatina).

Prema Bernskoj konvenciji (Dodatak III) u zaštićene vrste gornjeg Pounja ulaze:

  • šareni daždevnjak (Salamandra salamandra) 
  • planinski vodenjak (Ichthyosaura alpestris) 
  • mali vodenjak (Lissotriton vulgaris)
  • smeđa krastača (Bufo bufo
  • livadna smeđa žaba (Rana temporaria)
  • velika zelena žaba (Rana ridibunda). 
Vodozemci čine jednu od najraznolikijih skupina kopnenih kralježnjaka s više od 7000 poznatih vrsta od kojih je ugrožena gotovo jedna trećina svjetske populacije - više od 1800 vrsta!!

Vodozemci se nalaze u sredini hranidbenog lanca te su važna karika koja povezuje sitnije organizme (kukce) s krupnijim (ptice i sisavci). Posebno su ugrožene žabe, naime prema IUCN-u od oko 6000 poznatih vrsta vodozemaca u svijetu (broj stalno fluktuira), čak je 1900 ugroženo, a samo u zadnjem desetljeću je već izumrlo oko 170 vrsta žaba!! IUCN Amphibians

Glavni razlozi ugroženosti žaba, ali i cijele skupine vodozemaca, su uništavanje staništa, zagađenje okoliša, pesticidi te zarazne bolesti! 

Ugrožena vrsta - gatalinka!

Na širem području Une pretpostavlja se i prisutnost najmanje 12 vrsti gmazova iz redova kornjača (Chelonia) i ljuskaša (Squamata).

Od uobičajenih kontinentalnih vrsta gmazova treba naglasiti dva istaknuta endema balkanskog područja: 

  • istočna livadna gušterica (Lacerta agilis bosnica);
  • bosanska riđovka (Vipera berus bosniensis).

Postoji velika vjerojatnost prisutnosti i drugih vrsta gmazova kao što su: velebitska gušterica (Arheolacerta horvathi), gorski žutokrug (Vipera ursinii macrops) te mrki ljuskavi gušter (Algyroides nigropunctatus).

Dvije su endemične vrste:

  • runati voluhar (oromediteranski endem);
  • alpski voluharić (istočno alpski endem).

Plan upravljanja također ukazuje na vjerojatnu prisutnost i drugih vrsta malih kralježnjaka na području gornjeg toka Une među kojima je i 9 vrsti kukcojeda (Eulipotyphla, ranije Insectivora), 16 vrsti šišmiša (Chiroptera) te 17 vrsti glodavca (Rodentia).

Koliko su potencijalno ugrožene sve skupine sitnih kralježnjaka u Nacionalnom parku Una nažalost nije znano u ovom trenutku; brojni podaci prijašnjih istraživanja su uništeni u ratu, a nova detaljna istraživanja svih vrsta tek slijede. No situacija je zahtjevna, na što upućuju i podaci iz Plana upravljanja koji ukazuju na negativne posljedice raznolikih ljudskih djelovanja koje uvjetuju smanjenje staništa i količine hrane te posljedično i gubitak vrsta.  

Ptice

U današnjoj cjelokupnoj problematici zaštite prirode, pitanje zaštite ptica spada među one najvažnije!

Ptice su izuzetno važna vrsta jer značajno pomažu u održavanju važne ekološke ravnoteže. Ptice jedu insekte koji mogu nanijeti velike štete šumama i poljoprivrednim usjevima i time osiguravaju prirodnu kontrolu insekata; ptice oprašuju biljke, raspršuju sjeme, a također su važni čistači u mnogim ekosustavima jer uklanjaju leševe uginulih životinja.

Nacionalni park Plitvička jezera
Ornitofauna Plitvičkih jezera je izuzetno bogata, osobito šumskih staništa, i odlikovana brojnim vrstama. Do sada je istraživanjem zabilježena 161 vrsta ptica, od kojih se čak 103 vrste ovdje redovno ili povremeno gnijezde.

Ornitofaunu Parka također krasi nekoliko vrijednih bioindikatora zdravlja okoliša. Prisutna populacija vodenkosa indicira na čistoću vodenih staništa, a velike i stabilne populacije sova i djetlovki ukazuju na zdravlje šumskih ekosustava.

Vodenkos

Nažalost, ugroženost je također jako izražena: 38 gnjezdarica je na Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske (Radović i sur., 2004): 

  • kritično ugrožena (CR) - sova močvarica
  • ugrožene (EN) - sivi sokol, škanjac osaš, mali ćuk, kosac, crna roda i mala prutka
  • blizu ugroženosti (NT) - 12 vrsta
  • najmanji stupanj zabrinutosti (LC) - 22 vrste.

Sedamdeset pet (75) gnjezdarica Parka se nalazi na Dodatku II Bernske konvencije, a sedamnaest (17) ptica s Dodatka I EU Direktive o pticama se ovdje redovno ili povremeno gnijezdi.

Vrste kosac, jastrebača, planinski ćuk, mali ćuk, planinski djetlić i troprsti djetlić gnijezde se u broju koji je omogućio da se Plitvička jezera uključe u ekološku mrežu Natura 2000 kao važno područje, s potencijalom da postane Posebno zaštićeno područje (SPAs).  

Nacionalni park Una
Na temelju postojećih podataka dobivenih kroz promatranja i proučavanja ptica na širem području Like i gornjeg Pounja, očekivano je da na ovom području obitava više od 120 vrsta ptica.

Iako nema zabilježenih endemskih vrsta, ornitofauna Parka je posebna zbog velikog broja ptica pjevica i prisutnosti pojedinih rijetkih i ugroženih vrsta, kao što su veliki tetrijeb (Tetrao urogallus), kosac (Crex crex), lještarka (Tetrastes bonasia), djetlić (Picidae), sova (Strigiformes), sjenica (Paridae) i dr.

Od ptica koje se nalaze među zaštićenim vrstama posebno se ističusuri orao (Aquila chrysaetos) i sivi sokol (Falco peregrinus). 

Ugrožena vrsta - sivi sokol!

Uzevši u obzir da se područje Parka nalazi na jednom od migracijskih koridora ptica selica na putu prema Africi (African-Eurasian Flyway) te na temelju postojećih znanstvenih podataka o ornitofauni šireg područja, prvenstveno Like i Pokuplja, pretpostavlja se da bi broj vrsti mogao biti veći od 160, no detaljna znanstvena istraživanja tek slijede.

Veliki sisavci

Nacionalni park Plitvička jezera
Svakako najpoznatiji veliki sisavac ovog područja je smeđi medvjed (Ursus arctos), ujedno i dio logotipa Nacionalnog parka Plitvička jezera. Od drugih ugroženih vrsta velikih sisavaca ovdje obitavaju i sivi vuk (Canis lupus), euroazijski ris (Lynx lynx), divlja mačka (Felis sylvestris) i druge vrste.

Sve četiri vrste su jako ugrožene i zakonom zaštićene!!

Ova skupina velikih sisavaca nalazi na popisu zaštićenih vrsta svjetske prirodoslovne baštine (IUCN Crveni popis ugroženih vrsta), a ujedno su i Natura 2000 važne vrste (EU rijetke, rizične ili ugrožene vrste). Inače ovaj raznolik red Carnivora na globalnoj razini uključuje čak 12 porodica, od kojih 9 živi na kopnu, a ukupno obuhvaća više od 280 vrsta!

Ugrožena vrsta - ris!

U Parku su registrirane i brojne druge vrste velikih sisavaca kao što su lisica, jazavac, kuna zlatica, kuna bjelica, tvor, lasica i dr., a od krupnih biljojeda Parka ističu se srne, jeleni i divlje svinje.

Za registriranu euroazijsku vidru (Lutra lutra), zakonom zaštićenu vrstu uvrštenu na Crveni popis ugroženih biljaka i životinja Hrvatske, znanstvenici utvrđuju podatake za procjenu rizika od izumiranja.

Skupina velikih sisavaca nalazi se u posebno teškoj situaciji. Životinje naime ne mare za umjetne, ljudskom rukom stvorene granice, one moraju migrirati u potrazi za hranom, partnerom ili se jednostavno seliti - sve je to presudno za njihov opstanak.
Istovremeno, zaštićene divlje vrste sve se teže kreću unutar i izvan granica zaštićenih prostora zbog kontinuirane izgradnje i različitih ljudskih aktivnosti te velikog broja posjetitelja koji se kreću po sve većim površinama parkova i mimo označenih staza - bez svake sumnje stvorili smo ogroman pritisak na ova inteligentna bića koja su svjesna velike opasnosti kojoj su izložena! 

Spašavanje risa

Međunarodni projekt “Spašavanje dinarske i jugoistočne alpske populacije risa od izumiranja” na kojem radi i hrvatska znanstvenica doc. dr. sc. Magda Sindičić s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, najbolje dočarava kakva se bitka za opstanak vrsta vodi.

Krajem 19. stoljeća došlo je do istrebljenja izvorne populacije risa u Dinaridima; u Hrvatskoj su izumrli početkom 20. stoljeća:

  • 1973. godine iz Slovačke je doseljeno 6 risova u Sloveniju; potomci su se uspjeli proširiti na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu
  • povezivanje sa susjednim populacijama u Alpama i Makedoniji nije uspjelo jer je stanište jako fragmentirano i s opasnim ljudskim preprekama te udaljene populacije risova nisu uspjele migrirati i razmnožavati se
  • većina risova u Hrvatskoj i susjednim zemljama je u bliskom srodstvu jer svi potječu od 6 jedinki doseljenih iz Slovačke i nužno su potrebni novi geni i nove životinje kako bi se prekinulo parenje krvnih srodnika i osigurao opstanak vrste
  • u procesu je doseljenje 14 jedinki iz Rumunjske u Hrvatsku i Sloveniju. Krajem 3. mjeseca 2019. godine uspješno su ulovljena 2 mužjaka koji su nakon karantene pušteni po jedan u Hrvatsku i u Sloveniju - sljedeći će možda biti ulovljeni tek za nekoliko godina.

 Ris živi sam na jako velikom području (mužjak na površini od 200 do 400 km²), a druže se jedino u vrijeme parenja (2. i 3. mj)!

Prije obilaska Nacionalnog parka Plitvička jezera svakako proučite važna: Pravila ponasanja

Nacionalni park Una
Članove sisavaca iz reda zvijeri (Carnivora) tek treba temeljito istražiti na području Nacionalnog parka Una, a procjene stručnjaka su da na području Une obitava oko 13 zvijeri.

Od niza zaštićenih sisavaca izdvojili smo tri velike zvijeri iz visoko ugrožene skupine: smeđi medvjed (Ursus arctos), sivi vuk (Canis lupus) te euroazijski ris (Lynx lynx), a sve se smatraju važnim sastavnicama dobro očuvanog okoliša i biološke raznolikosti.

Od ostalih ugroženih vrsta zvijeri iz skupine sisavaca izvjesna je prisutnost vrsta kao što su: vidra (Lutrinae), jazavac (Mustelidae), lasica (Mustela) i zerdav (Mustela erminea). Pretpostavke su da je raznolikost i brojnost ovih vrsta veća, no detaljna znanstvena istraživanja i procjene stanja ugroženosti svih prisutnih vrsta tek slijede, nadamo se u skoroj budućnosti.

Prije obilaska Nacionalnog parka Una svakako pročitajte važna: Pravila Parka

Ugrožena vrsta - smeđi medvjed!

Dragi budući posjetitelji, nadamo se da su vam ove informacije bar malo dočarale koliko su osjetljivi i krhki ekosustavi naša 2Parka. Hvala vam unaprijed na suradnji - s kupljenom ulaznicom i obilaskom zaštićenih područja van špice sezone ne samo da ćete spokojno uživati u ljepoti prirode, već ćete i znatno doprinijeti zahtjevnim zadacima zaštite i istraživanja zaštićenih područja.

Zajedno u Zelenoj Misiji! Našom zajedničkom suradnjom možemo snažno doprinijeti i zaštiti prirode i opstanku brojnih seoskih zajednica!

Dobrodošli u GWT2P destinaciju!

"Ako nije dobro za sve ljude, onda uopće nije dobro!" Ubuntu mudrost

Povezani sadržaji i doživljaji

Nadahni, osnaži, motiviraj...

Copyright © 2014-2024 GWT2P. Sva prava pridržana.
Nova svijest - Nova vizija